Dok je dio stanovništva Bosne i Hercegovine iščekivao koncert Marka Perkovića Thompsona, drugi se pripremao za godišnje odmore, a treći gledao u nebo iznad Metalca moleći da kiša ne padne dok Mile Kekin ne završi svoj nastup – stigla je vijest: Milorad Dodik se predao Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, koje se istovremeno predalo njemu.
Scenarij je izgledao kao iz nekog lošeg domaćeg filma koji ovisi o sredstvima kantonalnih vlada – dakle, niskobudžetno, mutno i s lošom rasvjetom. Dodik, bez ikakve pompe, dolazi u tajnosti u Tužilaštvo BiH. Ročište protječe u miru božjem, daleko od očiju javnosti, a Tužilaštvo, u najčistijem duhu političkog teatra, odustaje od zahtjeva za pritvor. Dodik im, figurativno i politički, nabacuje peticu i odlazi na dernek u Laktaše.
Prve reakcije iz opozicije u Banjoj Luci bile su očekivane: “Dodik je opet slagao. Popiškio se po odlukama Narodne skupštine Republike Srpske i priznao institucije BiH.” Ta saopćenja, inače uznemirujuća za svako demokratsko društvo, Dodika su samo površno potresla, zatražio je da mu se helikopterom iz Trebinja prebaci berba 2009, a harmonikaše je, pod stresom, zakitio rubljima umjesto eurima.
Dodik je, uostalom, odavno uništio opoziciju u Republici Srpskoj. Toliko da danas može mirne duše reći: Jesam lažov i lopov sam – al’ najdeblji.
U Federaciji mimo zdravog razuma, prvu reakciju daje Naša stranka. Umjesto da budu na koncertu Bombaj štampe ili da uživaju u zagrebačkoj pank sceni, komentiraju Dodika i Tužilaštvo. Jasno su poručili da im je Tužilaštvo sumnjivo. Čuj to! Tako je, kažu, sumnjiv bio i pokojni Kennedy svojoj supruzi Jackie. Šta je trebao da joj svaki dan polaže račune za susrete s Marilyn Monroe u Ovalnom uredu?
Reakcije ostalih lidera iz Federacije još čekamo. Traže se prave Instagram slike za komentare. Jer zna se – ne možeš novu vijest komentarisati starom slikom.
Ali hajde da pogledamo na semafor:
Milorad Dodik je priznao Tužilaštvo BiH.
Tužilaštvo BiH je priznalo Milorada Dodika.
Rusija i evropska desnica još ne uspijevaju da mu osiguraju konačnu pobjedu.
Na semaforu još uvijek ne piše da li je ovaj teatar proizvod dogovora s međunarodnim igračima. Sve će, kažu, biti jasnije kad stigne drugostepena presuda.
Ono što već znamo:
U protekla četiri mjeseca vidjeli smo moć državnih institucija – SIPA-e i Granične policije. Vidjeli smo i koliko je Bosna i Hercegovina funkcionalna bez pomoći ambasade u Maršalci.
Vidjeli smo da Dodik neće biti uhapšen od stranaca.
I, što je možda najvažnije, nova američka administracija ostaje odana očuvanju Dejtona.
To je ta slika.
Dejton je naš usud, naš okov i naš okvir.
One koji su predviđali budućnost u Atini zvali su luđacima. Ali nema dvojbe da će Dodik, ili neki novi Dodik – pod utjecajem droge nacionalizma ili štiteći vlastiti kriminal, ponovo krenuti u napad na Dejton.
I zato, svaki dan treba graditi državu koja će biti otporna na te udare.
Kako?
Tako da svaki dan u godini ne izgleda kao posljednji dan predizborne kampanje.
I na kraju, bilo kako bilo pobijedio je i izgubio – Milo!
