Ako bi neka vrana učinila nešto loše – srušila nečije gnijezdo ili otela hranu – druge vrane bi joj prišle s razumijevanjem. Vjerovale su da je ta jadna ptica samo na trenutak skrenula s pravog puta zbog zbunjujućeg svijeta oko sebe.
Vrane u početku nikada nisu tražile više nego što im je potrebno. Njihova istorija jedna je od najdužih i najzamršenijih među pticama. Iz razloga nevidljivih ljudskom oku napustile su svoje drevno stanište i naselile nova područja. Mnogi vjeruju da je u toj selidbi sudjelovala neka viša sila – ona koja odlučuje šta se može dogoditi, a šta ne.
Potvrda tog vjerovanja leži u nizu neobjašnjivih događaja. Svako njihovo stanište postalo je mjesto tuge, boli i prokletstva. Zbog svoje posebnosti i tradicije vrane su često bile meta predatora. Vrane su tako nastanile čitav svijet bježeći od svog prokletstva. U prirodi, prokletstvo ne bira – nije važno da li je ptica bila ubica ili žrtva. U oba slučaja ona gubi sposobnost da se raduje jednostavnim stvarima.
Vrane su se brzo izdvojile od drugih ptica zahvaljujući svojoj inteligenciji, složenom društvenom ponašanju i prilagodljivosti.
Bile su prve koje su se počele koristiti grančicama i vlastitim perjem kako bi došle do hrane skrivenе u šupljinama drveća ili u zemlji. Jedna vrana je bacala kamenčiće u baru da podigne nivo vode kako bi došla do hrane koja je plutala na njenoj površini.
Neke su vodile svoje partnere do vode, širile krila i posmatrale svoj odraz na površini. Brzo su učile jedna od druge – kada bi jedna vrana savladala neki trik, uskoro bi ga naučile i ostale u jatu.
Takođe su se valjale među mravima koristeći se mravljom kiselinom da bi se zaštitile od gljivica, bakterija i parazita.
Vremenom su vrane promijenile navike. Prestale su vjerovati da su sve ptice rođene dobre. Za varalice su uvele kazne – čupanje perja ili obavezu da sagrade novo gnijezdo oštećenoj vrani, a u najtežim slučajevima čak i ubistvo.
I dalje su živjele uz vukove i medvjede: pratile su ih u lovu i hranile se ostacima, što predatorima nije ni pomagalo ni smetalo. Neke vrane pokušavale su da čiste krupne sisare od parazita; iako im kljunovi nisu bili savršeni za to, ostale su u njihovoj blizini.
Brzo su otkrile moć osvete – udružene su kažnjavale one koji su ih ranije prevarili. S rastom njihove moći rasla je i pohlepa: počele su napadati slabije ptice i ubijati zbog teritorije. Od nekadašnjih žrtava postale su ubice, pa je i njihovo prokletstvo postalo dvostruko teže.
Jednog dana počele su sanjati o staništu samo za sebe, punom leševa i izobilja hrane. Kao prvi korak napale su pčele. Do tada su pčele i ptice mirno dijelile iste biljke; sada su vrane rušile košnice zbog meda i larvi, a vosak koristile za gradnju sopstvenih gnijezda.
Vrane su sebe, zajedno s vukovima i medvjedima, smatrale odabranim vrstama na vrhu lanca ishrane – jedinim koje razumiju pravdu. Ostalim životinjama negirale su pravo na odbranu.
Nestanak pčela, najvažnijih oprašivača, uzdrmao je ekosistem: mnoge biljke su nestale, a s njima i brojne životinje. Posljedice su pogodile sav živi svijet na planeti.
Pod zaštitom vukova i medvjeda, vrane su promijenile lice prirode – i pokazale da znanje bez savjesti vodi ka smrti svega živog.
