Kako Plenković Vučiću servira Jasenovac

Dok Aleksandar Vučić nedostojnim negiranjem genocida u Srebrenici sramoti svoju vladu i Srbiju, u Hrvatskoj se odvija manje teatralan ali sličan proces.

Jest koncidencija, ali koincidencija sa značenjem: baš kada Aleksandar Vučić sramoti i svoju vladu i svoju državu nedostojnim i teatralnim buntom protiv UN-ove Rezolucije o genocidu u Srebrenici nastavljajući poricati vjerodostojnu pravnu kvalifikaciju tog zločina, postaje jasno da ni u Hrvatskoj nije suštinski drugačije: vlada Andreja Plenkovića, naime, odbija priznati da je genocid počinjen nad – Srbima u Jasenovcu! Ta šokantna i neočekivana spoznaja, potvrđena ostavkom ravnatelja Spomen područja Jasenovac Ive Pejakovića, Hrvatsku izbacuje iz orbite europskih demokracija koje prihvaćaju teret prošlosti i vraća je u tmurno klupko bešćutnog prezira prema istrebljivanju naroda, u kojemu pristojne ljude spopada mučnina, i u kojemu se svako negiranje zločina opravdava poricanjem što ga čini prvi komšija.

U utorak, 21. svibnja, zagrebački tjednik Novosti objavio je da je ravnatelj Spomen područja Jasenovac Ivo Pejaković, ugledni i iskusni kustos koji je jasenovački memorijal vodio stručno i odgovorno, podnio neopozivu ostavku. Kao neposredni povod Pejaković je naveo članak Vladimira Geigera s Hrvatskog instituta za povijest koji je prenio i utjecajni hrvatski dnevnik Večernji list, u kojemu Geiger tvrdi kako arhivska građa i historiografski radovi opovrgavaju tvrdnje s internetske stranice Spomen područja Jasenovac o sastanku u njemačkom poslanstvu 4. lipnja 1941. na kojem je – prema navodima s internetske stranice Jasenovca – zaključeno da se “srpsko pitanje” u NDH riješi “masovnim iseljavanjem Srba u Srbiju, masovnim ubijanjima na terenu i deportiranjem u koncentracijske logore”. “Neke tvrdnje su nespretno formulirane i odlučio sam podnijeti ostavku”, izjavio je Pejaković novinaru Novosti.

No taj podatak – manje važan, uostalom, jer ne mijenja ništa od povijesne istine genocida nad Srbima, Židovima i Romima u Jasenovcu – tek je neposredni povod ostavci; uzroci su dublji, i važniji. “Potrebno je zauzeti stav i odrediti koje pravne termine koristiti. Treba definirati terminima što se dogodilo u NDH”, kazao je Pejaković. “U javnosti, što uključuje i vlast”, piše dalje novinar Novosti Tihomir Ponoš, “nisu sporni Holokaust nad Židovima i genocid nad Romima počinjeni u Jasenovcu i NDH uopće, ali je sporno pitanje ‘genocida nad Srbima’, naveo je Pejaković. Za njega osobno ta tvrdnja nije sporna, on je i u ime ustanove kojoj je bio ravnatelj o ustaškim zločinima nad Srbima u Drugom svjetskom ratu govorio kao o genocidu. Međutim, za hrvatsku vladajuću politiku odgovor na pitanje: ‘Što se dogodilo Srbima u NDH?’ je drugačiji.”

U tome je, dakle, problem: Ivo Pejaković, povjesničar umjetnosti s višegodišnjim stažem u Spomen području Jasenovac i sedmogodišnjim mandatom ravnatelja institucije, ne dvoji kako je u ustaškim logorima smrti nad Srbima počinjen genocid, ali za vlast to je “sporno pitanje”, za razliku od Holokausta nad Židovima i genocida nad Romima. To je, uostalom, izrijekom potvrdio i Pejaković u intervjuu zagrebačkom Jutarnjem listu koji je, lukavom igrom slučaja, objavljen baš 23. svibnja, istog dana kada je Opća skupština UN-a u New Yorku usvojila Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Potvrđujući da su “glavni povod za ostavku” “neke tvrdnje, neprecizno i netočno sročene” s mrežnih stranica Spomen područja Jasenovac, Pejaković je nastavio ovako: “Ali isto tako, već neko vrijeme osjećam da postoje razlike u određenim tumačenjima povijesnih događaja koje se odnose na ustaški logor Jasenovac i razdoblje NDH, posebno što se tiče masovnih zločina počinjenih nad Srbima, odnosno korištenja pravnog pojma genocid u tom kontekstu.” Pejaković je još kazao i kako “generalno postoji pitanje kakav je odnos RH prema Drugom svjetskom ratu u 2024. godini, i što to razdoblje danas znači za Hrvatsku, posebno u kontekstu kada je fokus javnosti prvenstveno usmjeren na razdoblje Domovinskog rata.”

Te izjave, na koje je posebnim priopćenjem upozorio i zagrebački Centar za suočavanje s prošlošću Documenta, jasne su same po sebi, ali ako se iščitaju u kontekstu zbivanja oko Spomen područja Jasenovac posljednjih mjeseci, zajedno s činjenicom da je vladu u  Hrvatskoj upravo formirala koalicija HDZ-a i radikalno desnog Domovinskog pokreta – čiji je član Predsjedništva 2017. suorganizirao postavljanje spomen ploče s ustaškim pozdravom u Jasenovcu – nema nikakve dvojbe: vlada Andreja Plenkovića i prije izbora odbijala je priznati da je u ustaškom logoru smrti Jasenovac počinjen genocid nad Srbima, a sada bi to nepriznavanje, pod pritiskom negacionizma iz Domovinskog pokreta, moglo prerasti u otvoreno negiranje – što se već, na mračnim desnim marginama, počinje i događati: opskurni portal kamenjar.com, na primjer, 22. svibnja objavio je članak splitskog liječnika Matka Marušića koji tvrdi da je popis s imenima 83.145  jasenovačkih žrtava u Spomen području Jasenovac “krivotvoren”, te da se “neopisive i nevjerojatne laži o tom logoru rabe za optuživanje Hrvata i Hrvatske”, a “sve u funkciji stvaranja Velike Srbije”.

Manji su problem, međutim, takvi manje-više usamljeni negacionisti-diletanti, a mnogo veći država i njezina ministarstva. Zagrebački tjednik Nacional, na primjer, u prosincu prošle godine otkrio je da su vlada Andreja Plenkovića i njezino Ministarstvo kulture pred javnošću prikrili preporuke međunarodnog tima za unapređenje djelovanja i muzejskog postava Spomen područja Jasenovac, koje je Međunarodni savez za sjećanje na Holokaust (IHRA) još u lipnju 2023. podnio Plenkovićevoj vladi. Naročita bizarnost u tom prikrivanju bilo je to što je je Hrvatska prošle godine predsjedala IHRA-om, i da su preporuke vladi dostavljene baš u sklopu hrvatskog predsjedanja. No otkriće Nacionala prometnulo se u još veći skandal nakon što je Milorad Pupovac, predsjednik Srpskog narodnog vijeća (SNV) i Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) – stranke čije je izbacivanje iz vlasti Domovinski pokret postavio kao ultimativni uvjet formiranju vladajuće koalicije s HDZ-om – prosvjedovao zbog znakovite formulacije iz stava koji je Ministarstvo kulture iznijelo u Nacionalovu tekstu. Ta formulacija glasi ovako: “Sukladno preporukama novousvojene Povelje IHRA-e o očuvanju mjesta stradanja, mjesta Holokausta nad Židovima, genocida nad Romima i masovnih zločina trajna su svjedočanstva zločina iz prošlosti i trajna uspomena na njihove žrtve.” Pupovac je tu rečenicu komentirao ocjenom da je “veoma grub revizionistički čin zato što se u njoj prešućuje zločin genocida počinjen nad Srbima za vrijeme ustaške tvorevine Nezavisne Države Hrvatske.” “Taj zločin genocida”, nastavio je Pupovac, “bio je originaran zločin NDH i ostvarivao se svim sredstvima: eksterminacijom, prisilnom ekspatrijacijom i prisilnom asimilacijom. Šokirani smo mogućnošću da se ovakva izjava uputi javnosti u bilo koje vrijeme a naročito u vrijeme predsjedanja IHRA-om i u raspravi o preporukama njezinog ekspertnog tima. Uzdamo se u to da je riječ o grešci pojedinaca a ne institucije i da će institucija tu  grešku ispraviti i ovdje i na drugim mjestima koja ovdje nećemo spominjati”, dodao je Pupovac u izjavi koju je objavio portal www.nacional.hr. No, sudeći prema nastavku, nije bila riječ o “grešci”, jer, kako je dva tjedna kasnije objavio Nacional, Ministarstvo kulture nikada nije odgovorilo na dodatna pitanja tog tjednika, od kojih je jedno glasilo ovako: misle li ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek i njezino ministarstvo da nad Srbima u Jasenovcu nije počinjen genocid?

Sve se to događalo u prosincu prošle godine, kada je u Hrvatskoj parlamentarnu većinu još tvorio, među ostalima, isti taj Milorad Pupovac i SDSS. A ako je tako bilo tada, što se tek može očekivati danas, kada je stranka koja politički predstavlja hrvatske Srbe brutalno izbačena iz parlamentarne većine, i to jedina od svih predstavnika manjina, i očito samo na osnovu otvorenoga protusrpskog resantimana, koji Domovinski pokret ni ne pokušava prikriti? Osim svih ostalih štetnih posljedica što bi ih ova atmosfera tek mogla iznjedriti – ostavka Ive Pejakovića mogla bi se pokazati tek početkom institucionaliziranog negacionizma i mržnje – naročiti je paradoks u tome što revizionizam Plenkovićeve vlade oko Jasenovca najviše ide na ruku – negatorima genocida u Srebrenici, Aleksandru Vučiću i njegovim satelitima u BiH i Crnoj Gori, Miloradu Dodiku, Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću. Jer, koliko god Vučićeve i Kneževićeve invektive o nekakvim novim rezolucijama o Jasenovcu bile cinične, šićardžijske, etnički motivirane, nedostojne i pune prezira prema žrtvama – baš kao što je, uostalom, i njihovo negiranje genocida u Srebrenici – uz ovakav, tiši ali sličan stav hrvatske vlade, čak će se i one, avaj, moći pozivati na argument uskogrudnog antisrpskog revizionizma vlade Andreja Plenkovića. Pa, Plenkoviću, zar si uistinu na to spao?

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
Boris Pavelić

Boris Pavelić

VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI
Kada stojimo na trgu i obeležavamo godišnjice zločina, često ima mnogo više policajaca nego nas. Oni su tu, kao, da nas štite. U pitanju je...
Nepotrebno je navoditi primere za očiglednosti, nacionalistička klika devastirala je sve što je stigla, a planira da isti postupak anihilacije primeni i na sve što...
Srbija je danas neka vrsta okovanog i zarobljenog društva koje je, zapravo, osuđeno na simulaciju života, izjedeno strahom, siromaštvom, mržnjom, agresijom, korupcijom, kriminalom i individualnim...
Sve su to nepoznanice za većinsku Srbiju, a ima ih još na hiljade i hiljade sličnih, podjednako čudovišnih, jezivih i monstruoznih. Srpsku javnost zgražava nekoliko...