Težak je to posao. Pretežak. Opak i surov. Ni crnjeg posla, ni gorčijeg hljeba od rudarskog. A životna nužda, tome uprkos, tjera da se kopa i radi. I ne samo radi. Nego i misli.
U novoj epizodi podcasta "Mikrofonija sa Amerom" ugostili smo Esada Bajtala. S Bajtalom smo razgovarali o aktuelnim problemima u našoj državi, ali i o legendi sevdaha - Safetu Isoviću.
Kako je, pitamo se, uopće moguće da političke vođe u EU shvaćaju moralne obveze Europe kada je riječ o borbi protiv Rusije, a ne shvaćaju iste takve obveze kad je riječ o europeizaciji Balkana? I kako je moguće da shvaćaju geostrateške interese Europe kada je riječ o nadmetanju s Rusijom, a ne shvaćaju ih kada je riječ o istim takvim nadmetanjima sa Srbijom – ili, ako se primjerenije izraziti drugačije, kada je riječ o europeizaciji Srbije, pa onda i Republike Srpske?
Ko god je zastupao tezu o Velikoj Srbiji, Srpskom svetu, specijalnim vezama sa Srbima u regionu i sličnim hegemonističkim snovima, sad nema pravo da se buni. U taj paket spadaju i ideje o jedinstvenom kulturnom i duhovnom prostoru, srpskom stanovištu i sličnim tlapnjama nesmirenog velikosrpskog zloduha. Tražili ste – gledajte!
Dodik pokušava zastrašiti građane stvaranjem dojma da će njegova osobna propast istovremeno biti i propast cijelog entiteta. „Ako ne bude njega, neće biti Republike Srpske. Ako ne bude njega, neće biti penzija. Ako ne bude njega, neće biti zdravstvenog osiguranja”
No vladare svijeta, one koji danas stoje iza novih smrtonosnih akcija Izraela, kao što su jučer stajali iza Srbije i Miloševića, jednostavno se ne dotiču one preplašene dječje oči, mala mrtva tijela; da nije tako ne bi bila moguća ni ta strašna lakoća s kojom se, kao na tvorničkoj traci, otvaraju ratna žarišta u islamskom svijetu
Ako se za nekog novinara sa ex-yu prostora može reći da je ikona, onda je to Ervin Hladnik Mliharčič. Bio je na Kosovu krajem osamdesetih, kao ratni reporter i u Vukovaru, okupiranom Sarajevu zajedno sa novinarom i fotoreporterom Ivom Štandekerom koji je nažalost poginuo na Dobrinji, pa u Mostaru, i širom Bosne i Hercegovine gdje se devedesetih moglo napraviti svjetsko ime u novinarskom esnafu
Srpsko društvo se već trideset i kusur godina ne mrda s mrtve ideološke tačke, besomučna nacionalistička propaganda je sve izvrnula naglavce, prožela je čitavu političku zajednicu i zacementirala naopako viđenje sveta u kojem nema mesta za istinu o odgovornosti Srbije za ratove, zločine i genocid.
Nekritičko hvaljenje i osrednjih autorskih ostvarenja postaje ovdje navika, tako da takva medijska kritika ne uspostavlja bilo kakav red u vrednovanju umjetničkih ostvarenja, već postaje dio konfuzne kulturne javnosti, koja se odrekla pročišćavanja umjetničkog polja, stoga ne iznenađuje zašto kulturnu produkciju pritišće korov šunda.
O tek završenom svjetskom prvenstvu u košarci. O još jednom trijumfu kraljice igara. O Njemačkoj i Srbiji. O Svetislavu Pešiću Kariju
Tako je SDA-ov Broj 1 – Bakir Izetbegović, dakle lik sklon šuštavim zelembaćima i svim drugim vrstama vrijednosnih papira, koji tajne operacije planira sa generalom Warom (Osmanom Mehmedagićem) u Ministarstvu za istraživanje ruda i gubljenje vremena, prepustio stranačkom Alanu Fordu aka Nedžad Branković, slučajnom tajnom agentu i političkom manekenu, da ispali ''genijalnu'' tezu o tome kako će se sile koje nasrću na njihovu viziju umoriti, a oni neće.
Međunarodni dan ljudskih prava obilježava se kao godišnjica potpisivanja Opšte deklaracije Ujedinjenih nacija o ljudskim pravima 10. decembra 1948. godine. Ova deklaracija najprevođeniji je dokument na svijetu. Tog dana dodjeljuje se i Regionalna novinarska nagrada “Srđan Aleksić” u Banjoj Luci. Tim povodom Tačno.net objavljuje priču Milana Račića o Srđanu i Radi Aleksiću koji su ugradili sebe za to univerzalno dobro.