Poznati mostarski pisac Elvedin Nezirović, dobitnik nagrada „Stevan Sremac“ i „Predrag Matvejević“, u velikom istraživačkom eseju o početku opsade Mostara, donosi detalje početka napada na grad HVO-a i Hrvatske vojske te analizira koje su ideologije i pojedinci utjecali na krvavu i zastrašujuću opsadu hercegovačke prestolnice.
Nedavno je snimljen dokumentarni film “To my brother”, zasnovan na istinitoj priči Džemila Hodžića, kojem mu je snajperski hitac 3.maja 1995.godine ubio starijeg brata Amela. Džemil je ostatak života posvetio traženju fotografija brata, skupljanju priča i fotografija druge djece koja su ubijena tokom opsade Sarajeva. Sve je rezultiralo snimanjem filma, koji je posvećen njegovom bratu. Sa Hodžićem smo razgovarali o filmu, ali i projektu Sniper Alley, te suočavanju sa ratnim posljedicama i borbi protiv kulture zaborava.
Na temu bošnjačkog nacionalizma, kako se on manifestira te koji su njegovi pojavni oblici za Tačno.net pisat će politolozi i univerzitetski profesori sa područja bivše Jugoslavije. Feljton o bošnjačkom nacionalizmu nastavljamo tekstom univerzitetskog profesora Ive Komšića.
Tito je umro prije više od četiri desetljeća. A ipak, protiv toga mrtvog Tita ‘oni’ već desetljećima vode bespoštednu borbu, ne bi li ga potpuno izbrisali iz kolektivnog sjećanja, ili – ako to već ne ide – ne bi li ga u to sjećanje utisnuli kao suštu suprotnost onoga što je bio.
Hrvatska zato, programom Domovinskog pokreta, pleše pod ruku s opasnim desnilom, gurana još dublje u blato nacionalizma, a šef te stranke, nastale na zasadama bivše fašističke NDH, sav svoj program najbolje sažima porukom kako u Vukovar, na Dan sjećanja na žrtve toga grada, „ne moraju dolaziti oni kojima se ne sviđa pozdrav 'Za dom spremni'“. Poludjeli desničar? No, zar je to uopće važno, s obzirom da upravo takvi, i ne samo u Hrvatskoj, ukoliko participiraju u vlasti, pa još sa sebi sličnima, društvo vode u opasnu regresiju.
Od prvih poslijeratnih izbora 1996. godine do danas, planeta Zemlja se okrenula oko svoje ose 10.221 put. Internet i društvene mreže postale su sastavni dio života, NASA je u procesu testiranja tehnologije sigurnog slijetanja ljudi na Mars, a likovi bh. političara poput Halida Genjca, Željka Komšića, Dragana Čovića ili Nikole Špirića postali su sastavni dio kolektivne memorije. Psihološke posljedice izloženosti generacija rođenih nakon rata djelovanju bh. političara još uvijek nisu dovoljno istražene.
Dvije konferencije za medije ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedina Konakovića, koje su mnogi označili kao bespotrebne ispade, mada je očigledno bilo riječ o raspadu, odnosno meltdownu.
Na temu bošnjačkog nacionalizma, kako se on manifestira te koji su njegovi pojavni oblici za Tačno.net pisat će politolozi i univerzitetski profesori sa područja bivše Jugoslavije. Feljton o bošnjačkom nacionalizmu započinjemo tekstom univerzitetskog profesora Vahidina Preljevića.
Bez obzira na ishod hrvatske poslijeizborne zavrzlame, Dragan Čović i hrvatski radikali u BiH mogu slaviti. Možemo! će i u sljedećem sazivu Sabora ostati jedina politička snaga koja ne dijeli konsenzus oko sadašnjeg odnosa Hrvatske prema BiH, ali snaga Možemo! u tom je kontekstu posve minorna: može se očekivati da će nova hrvatska vlada, kakva god bila, u najbolju ruku nastaviti dosadašnju politiku, a u lošijim raspletima možemo očekivati i dodatna zaoštravanja sa susjednom zemljom.
Sergej dolazi u jedan prilično raspadnuti sistem, u kojem čelnici Fudbalskog saveza selektore troše kao muštikle i paravan su im za njihove neuspjehe. Tu nema bilo kakve odgovornosti jer se, realno, radi o opskurnim likovima, koji opet, ruku na srce, oslikavaju stanje u kojem se mi kao društvo nalazimo. Uz to, Barba ima historijat sukoba s njima, ali Džedaj, kako nas George Lucas uči, ne smije biti vođen osvetom, nego uspjehom nacionalnog tima.
“U samo nekoliko sati 16. aprila 1993. oko 116 stanovnika Ahmića, seoceta u srednjoj Bosni, pobijeno je, uključujući žene i djecu, a njih oko 24 je ranjeno; uništeno je 169 kuća i dvije džamije. Žrtve su bili Muslimani – civili.”
Hrvatska je tako, zaslugom vlastitog predsjednika Republike, pred neizvjesnim razdobljem koje može rezultirati dvama politički raspletima, od kojih nijedan nije dobar: nastavkom koruptivnog klizanja k autokraciji koje je posljednjih osam godina predvodila vlada Andreja Plenkovića, ili zbrkanom neizvjesnošću nekakve desno-lijeve vlade Zorana Milanovića, bivšeg ljevičara koji sve više sliči Donaldu Trumpu.
