Diana Burazer: Jozefini Dautbegović

Diana Burazer
Autor/ica 24.2.2019. u 09:38

Diana Burazer: Jozefini Dautbegović

Posvećena pjesma

Jozefini Dautbegović

Naš je susret bio nagoviješten
davno
na podnom mozaiku crkve
negdje u sredini Bosne srebrne.
Dolazak novih pjesnika u tvoj grad bio je
samo ovozemaljski okidač u sveopćem trajanju.

Možda ne bi ni otišli dalje, da smo znali
kako je sve,
baš sve, bilo tu:
početak i kraj,
potraga i cilj.
Mudrost nikada nije bila naša odlika:
lica smo
bez imalo šminke
nosile svijetom
uvjerene kako će nas vlastita poezija
uljepšati.
A riječi nam ipak,
poput svile niz naša ramena,
nisu klizile.

Ne mogu se oteti dojmu kako nam je
cijeli život prošao
u pretrčavanju ulice
između dva pljuska,
čekanja u slabo natkrivenim prolazima,
u bučnim kavanama
brze razmijene još nedovršenih rukopisa.

Iz njih o tebi znam mnogo.
Znam i ono najvažnije:
kako ćeš izgledati
pod neumoljivom božjom svjetlošću
kad te ponovno sretnem.

Ostati će nepoznato,
zauvijek neizmjereno,
koliko daleko smo mogli
dosegnuti riječima
da smo imali dovoljno vremena.

Diana Burazer

Diana Burazer
Autor/ica 24.2.2019. u 09:38