Niko nije volio igrati protiv njih i više puta su osvajali taj turnir, koji je važio kao najrenomiraniji na potezu od Stoca do Čapljine i Mostara. Koščati, tankovijasti, tehnički uvijek „pod konac“ i spremni da trče neumorno kao bosonogi Abebe Bikila i češka lokomotiva Emil Zlatopek, jednostavno su dominirali na dubravskom travnatom terenu, koji se tokom turnira pretvarao u podlogu sličnu onoj na Roland Garrosu.
Fizičke predispozicije, dakako, duguju svojim porodičnim genima i podneblju, ali i stalnom fizičkom radu na njivama, gdje se obrađivala crvenica, zemlja karakteristična za sredozemne kraške regije. Crvenica lako upija i dugo zadržava vodu, što omogućuje povrću i voću da na njoj opstaju tokom suhog i dugog hercegovačkog ljeta. E, otamo su ti Rahimići, a ta crvenica – terra rossa – njihova je sudbina.
Dvojica s tim prezimenom, jedan Admir, a drugi Ibro, na dvije su ključne pozicije u Fudbalskom klubu Velež, koji je crven od svog rođenja 1922. godine. Admir je predsjednik koji iz srca vodi klub, dok je Ibro strateg koji vjeruje u rad i disciplinu. I kada se činilo u prvom dijelu sezone da će Velež biti bliži dnu nego vrhu tabele, Ibro je preuzeo tim uz Admirovu i nesebičnu podršku Upravnog odbora. Rođeni su na kraju jesenjeg dijela Premijer lige na četvrtom mjestu, s bodom zaostatka za pozicijom koja vodi u Evropu.
Ponovno rođenje Rođenima je mogao donijeti neko ko razumije Velež i neko ko je spreman naporno kopati za klub. Michelangelo je rekao: „Kada bi ljudi znali koliko sam naporno morao raditi da bih stekao svoje umijeće, ono im uopšte ne bi izgledalo tako čudesno.“ Ibrin i Admirov Velež ne izgleda čudesno poput onoga kakvog je stvorio Sula Rebac, Miloš Milutinović ili kasnije Duško Bajević, kada su igrali Tuce, Kajtaz i P. Jurić, ali ima čudesne rezultate – i zato su ova dva Rahimića u našem izboru Ličnosti godine 2025.
Ima još jedan crveni klub, londonski Arsenal, pjesmu „One Nil to the Arsenal“, koja je nastala tokom devedesetih jer je slavila sposobnost ekipe da pobijedi minimalnim rezultatom od 1:0. To je bio zaštitni znak odbrambene taktike, pragmatičnosti i organiziranosti tima koji je vodio menadžer George Graham. I Velež ima svoga Georgea Grahama – Ibru Rahimića, koji je s Veležom u ovoj polusezoni najčešće dobijao sa 1:0. S druge strane, Admir sa svojim timom radi na završetku izgradnje istočne tribine i na dovođenju novih igrača, uz podršku još jedne legende kluba – Mehe Kodre.
Velež je klub koji ni Drugi svjetski rat, u kojem je poginulo dosta igrača, a ni ovaj posljednji rat, u kojem je protjeran s vlastitog stadiona, nije mogao uništiti. Ne znam ko bi sve na ovom dunjaluku preživio da ponovo udari asteroid koji je nekada davno istrijebio dinosauruse, ali znam da bi među najžilavijim bićima na Zemlji bili navijači Veleža. Zato što su to ljudi crvene zemlje, baš kao dva Rahimića koje slave Rođeni.
