Daj.
Naučimo se voljeti.
Dođi po knjigu.
Ispiši mi svoj život.
Pitaj.
Daj mi neku pjesmu koju slušaš.
Znamo da će se ugasiti.
Tinjati.
Rasplamsati.
I opet ugasiti.
Iskoristimo ga.
Taj svijetli trenutak.
Zimski solsticij je prošao.
Svjetlost nadvladava tamu.
A naše vrijeme je dan.
Naša boja je svjetlost.
Gotovo nikada te ne vidim noću.
Pronađi simboliku u tom putovanju iz tame u svjetlost.
A zar nije sjajno kada planiramo naša putovanja?
Pomalo kao djeca,
Nekada malo previše ambiciozno, malo nerealno,
Ali s vjerom da je svijet dovoljno mali da ispuni sve naše planove.
I sada, dok pišem, zamišljam gradove koje ćemo tek naučiti izgovarati,
Vozove u koje ćemo ući bez tačne ideje gdje idemo.
Tada će nam biti važno da smo skupa, a ne gdje se stiže.
Iskoristimo naš svijetli trenutak
Da uživamo u našim riječima,
Zagrljajima.
Toplim tijelima.
Volim kada se smiješ.
To sve rjeđe viđam.
Pusti taj zvuk sreće da odjekuje i odbija se o drvene zidove moga doma.
Pozivam te tu.
Znaš onaj pjenušac što nismo popili.
Naučio sam mnogo od tebe.
I učim i dalje.
Ali ono što mi snažno odjekuje svaki dan je ovo:
“Ljubav nije nešto što se ima, ljubav je nešto u čemu se ostaje.
I ne smije da boli. Baš uvijek.”
U toj ljubavi vidim nas u Radićevoj ulici, zimi.
To je naša ulica. To je naš snijeg koji škripi pod nogama.
Tada se čini da je i toj ulici hladno bez nježnosti.
A to je onaj snijeg koji je ipak dovoljno topao da ostavlja tragove,
Koji se poslije smrzne i sačuva ih u svim svojim obrisima
Do prvog sunca.
I neka traje naš svijetli trenutak bar do tog sunca.
Tada ideš frizeru, uljepšavaš svoju njegovanu kosu, a kasnije mi šalješ zavodljive Snimke, kao da mi šapuċeš:
“Vidi, još sam ista, a opet nova. Tvoja.”
I one snimke sa zabava i izlazaka.
Kada mi pošalješ komadić noći, ja znam: iako nisam tamo, ja jesam tu.
Mi smo zajedno i kada nismo,
To je naša mala, privatna geografija.
Ali.
Budimo skupa stalno.
Isputujmo tu geografiju.
Ovo je naš lucida intervalle.
Svijetli period koji nastaje u svitanje prvog jutra nakon ogoljene strasti.
Iskoristimo ga da uživamo u našim riječima, zagrljajima.
Toplim tijelima.
I da, ja želim ostati.
U tebi, u planovima, u zimama i ljetima, u snimcima i tišinama.
Sa mnogo želje za ljubavi.
Sa vjerom da ima nas.
Još uvijek.
(Za)uvijek
