Milanovićev BiH izvan HDZ-ova formata

„Hvala ti, Bosno i Hercegovino!“ – kliknuo je, među inim, novi/stari predsjednik RH Zoran Milanović u pobjedničkom govoru nakon što je u nedjelju 12. siječnja 2025. navečer bilo jasno da je više no uvjerljivo i u drugom krugu pomeo izborni pod HDZ-Plenkovićevim protukandidatom Draganom Primorcem

„Hvala svim Hrvatima i hrvatskim građanima u Hrvatskoj i svijetu… Dragi prijatelji, građani Hrvatske, Hrvatice i Hrvati u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, borba ne prestaje. Nastavit ćemo se boriti – pravedno, pošteno i legalno za vaša prava!“ Zoran Milanović

E sad, sudeći po rezultatima glasanja u BiH ljudi s hrvatskim biračkim pravom – pretežno tzv. konstitutivni Hrvati iz zapadne Hercegovine u Federaciji BiH – koji su i u prvom i u drugom izbornom krugu, kao uvijek dosad, uvjerljivom većinom glasali za HDZ-ova favorita ma tko bio i ma kako se zvao – Milanovićev prvi petogodišnji mandat im jamačno nije bio dovoljno prihvatljiv za osvojiti hrvatska biračka bh. srca. Glas uglavnom nepoznatom im i lažno nestranačkom, sic transit, Draganu Primorcu bio je populistički programiran u HDZ-ovoj središnjici na zagrebačkom Trgu žrtava fašizma po izričitoj volji njegova „vlasnika“ Andreja Plenkovića.

Za izborne pak bh. potrebe – što je HDZ-ov „državni“ Zagreb delegirao na provedbu svojoj stranačkoj filijali Dragana Čovića u Mostaru – taj je obrazac samo podebljan političkom larpurlartologijom o tzv. europskom putu BiH, prijekom potrebom izmjene Izbornog zakona radi uklanjanja bošnjačke majorizacije u Federaciji BiH, i tsl., što je Milanović još u prvom mandatu nazivao HDZ-Plenkovićevom figom u džepu. Kada mu je pak odgovaralo radi političkih probitaka među promiskuitetnim HDZ-ovcima u Mostaru i radikalnom tzv. desnicom, nije se libio – na veselje Banje Luke i srbijanskog bh. vožda Milorada Dodika, Čovićeva intimusa, izazivati Bruxelles i gubernatora Christiana Schmidta trećeentitetskim baukom. To se Plenković nije niti se danas usudi ni sanjati, a kamoli izlanuti.

A što s Komšićem?

Unatoč tomu, birači su s hrvatskim pravom glasa u BiH bili Milanoviću okrenuli palac dolje i u prvomu i u drugom izbornom krugu. Hoće li on sada, kad ima punih pet godina novoga nedodirljiva mandata na čelu države, promijeniti ploču prema ne samo tzv. konstitutivnim Hrvatima već i prema bh. Srbima i Bošnjacima? Što je s njegovim odnosom ubuduće prema dvomandatnom već hrvatskom članu Predsjedništva BiH Željku Komšiću? Personom non grata u službenom Zagrebu, kojega HDZ ne amo ne smatra hrvatskim članom Predsjedništva već ni – Hrvatom, pa…

Jest da je Komšić bh. Hrvat. Jest da je s njim zakonski sve u redu jer je izabran – mada većinskim bošnjačkim glasovima, za inat HDZ-u BiH – po istim regulama kao ranije Dragan Čović na istu poziciju, pa se drznuo preseliti Ured hrvatskog člana Predsjedništva BiH iz Sarajeva u Mostar – ali Milanović se kao predsjednik države i svih hrvatskih žitelja klonio tog svoga bh. kolege. Bio je bliži s Dodikom no s Komšićem, pa…

Svojevrsni je državni gaf, međutim, što Bijedna Naša nema jedinstvenu, službenu vanjsku politiku ne samo prema BiH nego ni prema Srbiji, Crnoj Gori, Sloveniji, Uniji, NATO-u, UN-u, Ukrajini, izraelskom aparthejdu, pa genocidu nad Palestincima, Ruskoj Federaciji, Kini, Iranu… Premijer vuče na jednu stranu i po svijetu opanjkava predsjednika vlastite zemlje, a ovaj mu ne ostaje dužan, što je smiješno i ostavlja loš dojam o tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj. I jedan i drugi imaju svoja društva i svoje itinerere pri posjetu BiH, gdje strogo paze da se slučajno ne nađu u Sarajevu. Bez dogovora dvojice CRO lidera o službenom državnom stajalištu o ključnim pitanjima, smjeru vanjske politike – Ustav RH izričito  nalaže sukreiranje, ali tu obavezu ne poštuju – resorni ministar i sva diplomatska predstavništva (već tri godine izostaje redovna rotacija, sic transit) ne obavljaju uredno svoje poslove u interesu države.

Zoran Milanović je pobjedničke izborne večeri vrlo jasno i javno ponudio ruku suradnje predsjedniku vlade – koji ga pak osobno mrzi do te mjere da ga ne može smisliti ni nacrtanog, sic transit, ali ju je Plenković odbio. Jednako javno i vrlo jasno. Jest da si je premijer time zabio politički autogol pred svekolikom javnošću, ali i doveo u pitanje očekivanja u BiH – formulirana u nizu novinarskih anketa u povodu predsjedničkih CRO izbora prije i poslije 12. siječnja 2025. – kako će krenuti nabolje ne samo međuhrvatski nego i međudržavni odnosi RH i BiH.

Budući da Milanović sljedećih pet godina više ne mora brinuti iste brige prema Mostaru i Sarajevu jer se po zakonu ne smije kandidirati za treći predsjednički mandat, a bude li u poziciji da izostane čak i tzv. tvrda kohabitacija s Banskim dvorima i zaoštre se u parlamentu odnosi s tzv. stabilnom zastupničkom većinom, jer na proljeće slijede lokalni/regionalni izbori s međustranački novom podjelom karata, je li, drugomandatnom Pantovčaku BiH više neće biti među političkim prioritetima. Ako je uopće i do sada iskreno bio!? Jer, rigidni nacionalizam, vjerski „impresionizam“ i polit-ideološki konzervativizam što determiniraju tzv. konstitutivnu hrvatsku sastavnicu BiH nisu Milanovićeva opcija.

To su prozreli HDZ-ovi i neki bošnjački aktivisti, pa mu tzv. desničarenje prozvali ponašanjem „slona u staklariji“. Političko skretanje udesno nije mu u BiH donijelo baš neku popularnost, a dijelio je i odličja, pohodio HVO-ove fešte, nosio više verbalne no materijalne darove… Međutim, u Bijednoj Našoj jest, što se sada na izborima pokazalo desecima tisuća glasova ne samo HDZ-ovaca nego i radikalne tzv. desnice. I u prvom i u drugom izbornom krugu, jer se pokazao najoštrijim kritičarom/oponentom HDZ-Plenkovićevoj strahovladi i manipuliranju bh. Hrvatima. Milanovićev drugomandatni tretman BiH će bitno ovisiti o kvaliteti njegova odnosa s premijerom Plenkovićem, koji pak – strogo u dosluhu s Bruxellesom – je li, politički determinira ponašanje HDZ-a BiH prema tzv. konstitutivnim bh. Bošnjacima i Srbima.

„Zoran Milanović je odlučio odbaciti liberalni plašt predstavnika pristojne građanske Hrvatske koji ga je očito sputavao, ali mu je donio i pobjedu na prošlim izborima“, kazao je travnja 2022. splitski povjesničar i kolumnist Dragan Markovina uglednomu njemačkom Deutsche Welleu u povodu Milanovićeva dolaska na svečanost 30. obljetnice utemeljenja HVO-a. „Sada je prvak desnice, zagovornik militarizacije društva i diskursa koji je daleko od normalnosti koju je zagovarao u kampanji. Jedino u čemu je ostao isti jest glorifikacija Franje Tuđmana.

Što se tiče odnosa prema BiH, Milanović se ponaša kao ‘slon u staklariji’ i ne treba sumnjati da su mu odluke i izjave motivirane politički i idejom da je u misiji velikog državnika. To jest problem, ali još uvijek manji od onog što voli prešućivati stvari. Jer kad već pričamo o HVO-u i njegovoj ulozi, ne može se spominjati isključivo ulogu iz ’92. i ’95. godine, a preskakati ’93. i ’94. On to sustavno radi i time minira svako nastojanje da se odnosi Hrvata i Bošnjaka u Federaciji BiH grade bez tenzija.“ Milanović se, je li, srednjoročno ciljano etablirao u prvomu mandatu kao glavni – uglavnom verbalno – promotor tzv. konstitutivnih prava Hrvata u BiH, što u drugomu mandatu više ne mora biti tako. Milijun je pitanja zašto i odgovora zato. Ovisit će o unutarnjim hrvatskim, regionalnim, ali i globalnim uvjetima.

Prvomandatnim se umiljavanjem tzv. trećeentitetskim bh. Hrvatima, što su s odobravanjem popratili HDZ-ov „plemić“ Dragan Čović i srpski pak separatist Milorad Dodik – sada je prvi Milanoviću bio čestitao drugu predsjedničku pobjedu – debelo zamjerio Bošnjacima, čijeg je tada šefa SDA 2023. godine u Derventi nazvao „seoskim abadžijom“. Unatoč u međuvremenu promjenama na čelu najsnažnije bošnjačke stranke, neki ključni nesporazumi bošnjačke tzv. mainstream politike i Pantovčaka nisu riješeni. Hoće li biti za drugoga Plenkovićeva mandata? Teško.

Činjenica jest da tzv. konstitutivci bivše Jugoslavije u malom različito, je li,  gledaju na tzv. sveto trojstvo Bošnjaka, Srba i Hrvata u BiH, na tzv. europski put i jedinstvo zemlje, izborne regule, etc. I s figom pak u džepu kimaju glavom na inicijative visokog predstavnika Christiana Schmidta i briselski larpurlartizam o uvjetima proširenja. Milanoviću je to zahvalna tema za solirati na svoj način o stanju u disfunkcionalnoj bh. susjedi.

Milanovićevo pobjedničko „Bosno i Hercegovino, hvala ti!“ svakako nije drugomandatna najava za obaviti sve što nije uspio u prvomu mandatu, jer je uslijedio i nastavak: „Ovo je za mene veliki dan, ovu pobjedu doživljavam kao priznanje i odobravanje svog rada. Ovo je plebiscitarna poruka hrvatskog naroda svima koji bi je trebali čuti i molim da je čuju.“ Hoće reći, nisam sam u ovom poslu, bez sinergije s Vladom RH neće biti ništa, jer se – objavio je 18. prosinca 2024. na službenoj internetskoj stranici – „Hrvatima u BiH opet nameću rješenja koja su protivna njihovoj volji i, još gore, njihovim interesima“.

Strani birokrati u BiH

Zakon o povezivanju plinskih mreža Hrvatske i BiH usvojen je u Parlamentu Federacije BiH bez glasova legitimnih predstavnika hrvatskog naroda i usprkos njihovom protivljenju, a zapravo je usvojen pod političkom prisilom, ovoga puta, američkog veleposlanika u BiH. Nametanje odluka i zakona po tuđoj volji i za tuđe interese ne pomaže pretvaranju BiH u funkcionalnu državu – kako to pokušavaju predstaviti njeni inozemni gubernatori – nego ponižava i sustavno rastače BiH kao državu. Budući da – kako je do prsnuća uzrujani CRO premijer javno obznanio svoje gubitničke večeri – Milanović ni u drugomu mandatu ne može očekivati Plenkovićevo prihvaćanje pružene ruke suradnje, BiH u njegovu drugomu predsjedničkomu mandatu ne može očekivati više i kvalitetnije no što je fasovao u prošlih pet godina. Milanoviću je BiH izvan HDZ-ova formata.

Tim više jer nema šanse da će se bruxelleski tzv. mali od bruxelleske kužine ohrabriti makar i pisnuti novoj/staroj „dragoj Ursuli“ nešto protiv toga da Unija, SAD i takvi odlučuju o sudbini žitelja BiH. Pa i RH, gdje se tzv. sloboda, neovisnost i suverenost svode tek na zastavu, grb i himnu. „Sve dok će strani birokrati pisati i nametati zakone BiH i upravljati državom kao svojom privatnom gubernijom, stvarni interesi konstitutivnih naroda, posebno Hrvata, bit će gaženi. (…) Hrvatska zato ne smije šutke promatrati to političko nasilje birokrata i sarajevskih unitarista nad Hrvatima u BiH, pogotovo što je u konkretnom slučaju riječ o projektu koji se ne može ostvariti bez suradnje s Hrvatskom, odnosno bez povezivanja s plinskom mrežom Hrvatske.

Zato nije dovoljno reći kako je to nepravda prema Hrvatima u BiH, kako to usputno – da nikoga ne uzruja – kaže Andrej Plenković. (…) Naravno, potrebno je postaviti se državnički, a ne poslušnički.“ U tom grmu leži zec bitne razlike liderskog ponašanja premijera i CRO predsjednika prema BiH. Plenković, HDZ i tzv. partneri nastavit će istom bruxelleskom prugom jamačno preostalih tri i pol godine, a drugomandatni će Milanović po svoj prilici, manje-više zadržati kontinuitet iste politike. Na premijerov nemoćan bijes i očaj, jer će ga u Bruxellesu svako malo netko pitati kako to da u Europi govori i obećava jedno, a kod kuće mu se događa drugo.

À propos, Bruxelles je upravo objavio svoje veliko nezadovoljstvo time što je neprihvatljiv mu Zoran Milanović uvjerljivo obrisao izborni pod HDZ-ovim kandidatom Draganom Primorcem, opalio globalno zvučnu pljusku Andreju Plenkoviću i osnažio svoju protubruxellesku agendu. U HDZ-ovu Mostaru pak karmine i šok, a u Sarajevu znakovita tišina. Zoki jaše dalje.

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI
Zna li raspomamljeni Jelačićev trg uistinu „što je sve bilo u Domovinskom ratu, što je bilo u ratnoj BiH, što sada jest kada par stotina...
Masovnom se bojkotu trgovaca u RH zbog divljanja cijena hrane, energenata i usluga odazvalo 43 posto građana, koliko je službeno registrirano fiskaliziranih računa, koji su...
To što je demonstrirao Josip Dabro – mentalitet primitivca, koji svršava na gromoglasne narodnjake i rafalnu revolversku paljbu iz jurećeg automobila, ne mareći kamo je...
Odluka o obilježavanju i uređenju ustaško-domobranskoga groblja na zagrebačkomu Mirogoju ne može se i ne smije donijeti bez sudjelovanja u odlučivanju i suglasnosti Saveza antifašističkih...