1. Mirotvorac
Virtuozno režiran i politički izuzetno hrabar dokumentarni found footage o načelniku osječke policije Josipu Reihl–Kiru i kontekstu koji je doveo do njegova ubojstva neposredno pred početak rata 1991. Otvarajuće, nikad prije viđene arhivske snimke neposrednih reakcija na ubojstvo, antologijske su u svom spoju šokantnosti i apsurdnosti.
2. Trenutak nestajanja / Weapons (r: Zach Cregger)
Složena i besprijekorno ispletena narativna mreža, hororski temelj obilato natopljen crnim humorom te redom izvanredno raspoloženi glumci čine ovaj film istovremeno vrlo napetim i neodoljivo zabavnim. Glatka sinteza komedije, drame i strave zasluženo je naišla na kritičarske laude.
3. 78 dana (r: Emilija Gašić)
Tri sestre adolescentice u središtu su filma koji se prisjeća NATO-ova napada na Srbiju iz provincijske, a ne beogradske perspektive kao dosad. Sestre sebe i svoju okolinu snimaju amaterskom kamerom, a tri mlade glumice koje ih utjelovljuju nevjerojatno su prirodne, kao što je i pseudodokumentaristički redateljski prosede mlade debitantice Emilije Gašić fascinantno uvjerljiv i impresivan.
4. Vjetre, pričaj sa mnom (r: Stefan Đorđević)
Još jedan izvanredno dojmljiv cjelovečernji debi filmaša iz Srbije, “Vjetre, pričaj sa mnom” bešavno povezuje dokumentarno i igrano dok priča priču o autorovoj porodici, osobito preminuloj majci, stapajući toplu emotivnost i nenametljivu metafizičnost.
5. April (r: Dea Kulumbegashvili)
Naslov simbolizira proljeće kao buđenje novog života, ali i jalovost i okrutnost tog života, a film osvaja impresivnom (noćnom) atmosferom provincijskog gruzijskog grada i njegove ruralne okolice, kao i svojom vrlo posebnom protagonistkinjom, submisivnom ginekologinjom koja obavlja ilegalne abortuse. Ia Sukhitashvili sjajna je u glavnoj ulozi.
6. Grešnici / Sinners (r: Ryan Coogler)
Natopljeni znojem i ritmovima Juga, istovremeno prožeti humorom i intenzivnom, a opet nenametljivom senzualnošću, narativno rastresiti, a opet u svojoj mozaičnosti dovoljno kompaktni, “Grešnici” se iz potencijalnog povijesnog gangsterskog filma pretvaraju u vampirski horor začinjen elementima mjuzikla. Kritičari su s pravom bili impresionirani.
7. Sveta struja / Holy Electricity (r: Tato Kotetishvili)
Još jedan biser iz Gruzije, ovaj put o neobičnom paru protagonista, transseksualnom stricu i njegovom nećaku. Nekonvencionalne naracije i s intenzivnom posvećenošću društvenoj margini, iznova u tzv. doku-dramskom ključu, film itekako ostaje u sjećanju.
8. Dobra djeca (r: Filip Peruzović)
Najbolji hrvatski prošlogodišnji dugometražni igrani film, oslonjen na dvoje većinski izoliranih protagonista, brata i sestru (odlični Filip Šovagović i Nina Violić), igra na kartu interakcije minimalističke naracije te bogatog i nenametljivog podteksta. Čini to doista dojmljivo, ponajprije osvajajući nesvakidašnjom atmosferom.
9. Mozak operacije / The Mastermind (r: Kelly Reichardt)
Fascinantno je s kakvom uvjerljivošću te istovremeno suptilnom i urnebesno otvorenom ironijom autorica slika naslovni lik “mozga” amaterski izvedene pljačke slika (odlični Josh O’Connor). Adut filma je i atmosferična rekonstrukcija početka 1970-ih kad su tragovi kontrakulturne revolucije još aktualni i snažni, ali kreću putem sunovrata.
10. Jedna bitka za drugom / One Battle After Another (r: Paul Thomas Anderson)
Nesumnjivo precijenjeno novo ostvarenje uglednog autora ipak je dovoljno kompleksan i zabavan rad da se nađe među filmovima godine. Scena spore, gotovo meditativne potjere cestovnim “dinama” blizu je antologijske, a Leonardo DiCaprio možda je odigrao i rolu života.
