foto: picture alliance/Hans Lucas/Nangka Press
Mjesto čežnje EU? Može se naći bar u Albaniji.
Nakon što je evropska politika proširenja dugo spavala, izbor nove Komisije obećava sada iskru nade na povećanje EU u sljedećim godinama. Ljetos izabrani Evropski parlament i nova Komisija imaju sada šansu da aktivno pokrenu proširenje EU i da isprave greške iz prošlosti (posebno one koje je učinio Evropski savjet).
Jasno je da je prihvatanje daljih država iz istočne Evrope i s Balkana u interesu Unije i da obje strane mogu imati koristi od toga. Sigurnosnopolitički, ekonomski, kao i geopolitički mnogo toga govori u prilog skorog povećanja EU. Države su nekadašnje Jugoslavije i Albanija opkoljene EU, tri od njih već su članice NATO-a. Ukrajina i Moldavija se graniče s državama članicama Unije i većinski su se odlučile za pristup. Razgovori o proširenju i s tim povezano usklađivanje s evropskim pravnim sistemom izazvat će društvene i političke promjene u kandidatskim zemljama i time ojačati demokratiju i pravnu državu. Da evropski integracioni proces ne bi bio neuspješan, mora se ponovo oživjeti politika proširenja i postati stvarni prioritet.
Izborom Slovenke Marte Kos za komesarku za proširenje Komisija je dala ispravne znakove za više vjerodostojnosti i više političke odgovornosti. Smatraju je odlučnom i prodornom te uživa potporu kako liberalnog, tako i konzervativnog i socijaldemokratskog tabora. To se ne može porediti s njenim prethodnikom Oliverom Varhelijem, koji je davanjem prednosti Srbiji i njegovoj bliskosti s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom brzo proigrao povjerenje Evropskog parlamenta i mnogih država članica.
Generalna direkcija Kosova treba se ubuduće uglavnom starati o deset zemalja kandidata, a ne više kao prije dodatno i o evropskoj politici susjedstva. Time vlada više jasnoće u podjeli zadataka unutar Komisije i politika proširenja dobija ponovo svoju centralnu ulogu. Ako se sada stave na raspolaganje i neophodna finansijska sredstva za proširenje u sljedećem finansijskom okviru EU (2028–2034), takvo fokusiranje sigurno treba pozdraviti. Šest milijardi evra težak “Plan rasta” za Zapadni Balkan i predviđenih 50 mijijardi evra za “Instrumentarij za Ukrainu” za podršku kandidatima za pristup na dugom putu u EU trebaju biti tek početak i traže dalju finansijsku pomoć.
Za razliku od Evropskog parlamenta, glavni gradovi EU pokazali su se prilično umornima od proširenja u posljednjoj deceniji
Ovdje se pitaju države članice EU, koje o tome suodlučuju, koliko Komisija na koncu može pomoći kandidatima za pristup. Za razliku od Evropskog parlamenta glavni gradovi EU pokazali su se u posljednjoj deceniji prilično umornima od proširenja i djelomično skeptičnim prema njemu. Predsjednik je Komisije Jean-Claude Juncker prilikom preuzimanja dužnosti 2014. čak najavio da želi “pauzu kod proširenja”.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron dosada se zalagao više za produbljavanje nego za proširenje Unije i blokirao je zemlje kandidate. Onda je predsjednica Komisije Ursula von der Leyen 2019. od jarca napravila baštovana time što je povjerila Mađarskoj portfolio proširenja i podršku demokratiji te razvoj pravne države u evropskom susjedstvu dala u ruke baš onoj vladi protiv koje se već vode mnogobrojni postupci zbog povreda pravnog sistema.
Iako proširenje EU treba da ostane jedan od “najviših prioriteta nove komisije”, kako se njena predstavnica von der Leyen prilikom predstavljanja izvještaja o zemljama kandidatima nedavno izrazila, ipak je za najveći broj kandidata još dugi put do Brisela. Ranije analize Komisije nazivane “Izvještaji o napretku” dokumentuju doduše poboljšanje i reformska nastojanja, ali na drugu stranu pokazuju prije svega velike deficite i djelomično nazadak kakdidata za proširenje s pogledom na njihov demokratski, državnopravni i gospodarski razvoj.
Kopenhaški kriteriji, koji zahtijevaju funkcionalni demokratski poredak i tržišnu ekonomiju, kao i preuzimanje evropskih pravnih obaveza, pritom predstavljaju već više od 30 godina mjerilo za prijem. Međutim trenutno je deset kandidata za pristup (različito) daleko od toga da ispune ove kriterije. Evropske vrijednosti, posebno demokratija, ravnopravnost, vladavina prava i zaštita ljudskih prava, i u pojedinim su državama članicama EU deficitarne. Tako, naprimjer, u pojedinim zemljama borba protiv korupcije kao i neovisnost pravosuđa nisu na zadovoljvajućem nivou.
Upravo zato što je i u državama članicama došlo do razgradnje standarda pravne države i demokratskih običaja kriterij prijema za nove članice postavlja se sve više i Kopenhaški kriteriji danas su postavljeni oštrije nego u ranijim rundama proširenja. Tako nije čudo da se posljednja velika runda proširenja dogodila prije 20 godina, a nakon Hrvatske 2013. nijedna zemlja nije pristupila EU.
U Briselu i glavnim gradovima EU apsolutno su svjesni hitnosti i opasnosti situacije
Nažalost, tek je ruski napad na Ukrajinu 2022. donio novi zamah evropskoj politici proširenja. Nakon što su Ukrajina, Moldavija i Gruzija postavile zahtjeve za prijem, pokrenulo se to i za balkanske države i EU de facto vodi sada pristupne pregovore sa šest zemalja. Iako će se ovi pregovori prema očekivanju još dugo odvijati, a ostaje i opasnost daljih blokada od pojedinih država članica EU, poslije ruske invazije geopolitička strana EU znatno je ojačana. U Briselu i glavnim gradovima EU apsolutno su svjesni hitnosti i opasnosti situacije i “geostratezi” se bore s “reformistima” oko toga kako se EU može istovremeno proširiti i reformisati, kao i produbiti. Ovo mora ići ruku pod ruku, to je zapovijed vremena.
Da bi bila u poziciji da prihvati nove države EU, trebala bi reformisati procese odlučivanja i jednoglasnost u Savjetu u najvećem mogućem broju pitanja sukcesivno prevesti na većinsko odučivanje. Ovo se zahtijeva posebno u području vanjske i sigurnosne politike, između ostalog od Njemačke i Slovenije. Također, broj članova komisije i njihove nadležnosti, kao i dalje kompetencije kao snabdijevanje energijom i zdravstvena zaštita u EU trebaju se preispitati.
Istovremeno bi se trebalo krenuti novim putevima EU integracije i omogućiti opšta integracija u različite evropske programe i u unutrašnje tržište još prije punog članstva. Mnogobrojne ideje postepene integracije moraju se od EU ispuniti životom i konzekventno provesti. Iako se cilj potpunog EU članstva sa svim pravima i obavezama ne smije izgubiti iz očiju, fazni pristup, naprimjer, u evropski platni sistem SEPA ili ukidanje roming taksi nudi šanse za brže približavanje standardima EU i više finansijske pomoći, naravno – ne praveći pritom ustupke kod demokratije i vladavine prava.
Prikladno bi bilo i brže otvaranje pregovaračkih poglavlja, pri čemu bilateralni konflikti između starih i budućih država članica ne smiju stalno sprečavati napredak na putu u EU i trebao bi ih rješavati Evropski savjet. Takva instrumentalizacija evropske politike proširenja mora biti okončana najbolje ukidanjem nacionalnog veta u pojedinim fazama pregovora. Jednoglasnost u Savjetu trebala bi se zadržati samo na otvaranju i zaključivanju pristupnih pregovora.
Trenutno su Crna Gora i Albanija na dobrom kursu
Istovremeno važi i da bilateralne konflikte između zemalja kandidata treba konačno riješiti i odnos između Srbije i Kosova normalizovati. Bez jakog angažmana država članica EU ovo neće uspjeti, prije svega ne onda ako Trumpova administracija u SAD-u ponovo pokuša doljevati ulje na vatru i izvlačiti iz ladica planove za zamjenu teritorija između Beograda i Prištine.
Trenutno su posebno Crna Gora i Albanija na dobrom kursu i evropski socijaldemokrati vide šanse za pristup obje zemlje u sljedećim godinama. Prihvatanje zemalja zapadnog Balkana konačno bi ispunilo više od 20 godina staro “obećanje Evropskog savjeta iz Soluna”, prema kome budućnost Balkana leži u UE, i osim toga poslalo bi važan signal da je proširenje EU i dalje moguće. Progresivne su snage u Evropskom parlamentu i Komisiji zato pozvane da politiku proširenja drže na dnevnom redu i da se, uprkos pomaku udesno u institucijama, nastave boriti za produbljenje i povećanje EU.
Na kraju to u svakom slučaju ostaje na vladama i političkim elitama kako država članica EU, tako i zemalja kandidata. Samo ako obje strane ciljaju na ozbiljne reforme i stvarno ich provedu, moći će se EU narednih godina produbiti i proširiti. Vrijeme je da se izvučemo iz polusna i konačno započnemo s neophodnim reformama.
Preveo: Ešref Zaimbegović
