NOVI SVIJET U POKRETU(III): Doktrina kreativne modernosti

Nezainteresiranost ili nemoć vlada i vladajućih elita da definitivno pronađu izlaz iz depresivne ekonomske stvarnosti, da uspostave efektan mehanizam zaustavljanja kriminalne korupcije, koja sve više zahvata i najviše institucije vlasti, da smanji nezaposlenost, da zaustavi imgrantski talas i da onemogući dalji rast razlika između bogatih i siromašnih, učinit će glavno pogonsko gorivo za populističke grupe koje danas nošene idejama autoritarnog populizma kreiraju novu političku scenu u međunarodnim odnosima.

foto: Ideje.hr

“Ako čovjek nema osjećanja da čvrsto upravlja svojom egzistencijom i nema povjerenja da svijet može učiniti boljim, budućnost postaje neprivlačna.” (Lars Fr. H. Svendsen).

Danas autoritarni populizam stvara opću kulturu straha u kojoj homo sapiens gubi povjerenje da može učiniti svijet boljim i sigurnijim, čineći time budućnost čovječanstva neprivlačnom. Ovaj period velikog političkog i moralnog haosa zahtijeva novu ekonomsku, političku i etičku strukturu svijeta i novu svijest homo sapiensa o neophodnosti zajedničkog života i potrebi eliminacije opće kulture straha, koja podriva kulturu međusobnog povjerenja među ljudima, što vodi društvu u kojem ljudski život postaje besmislen.

Kreativna i razorna moć neoliberalizma

Jedna od egzistencijalnih prijetnji dolazećoj novoj kulturi globalizacije baziranoj na strategiji “kreativne privlačnosti” u narednom periodu mogla bi biti široka inklinacija ka autoritarnom populističkom modelu javne politike. Politika autoritarnog populizma mogla bi obesmisliti stvaranje transparentne i odgovorne vlasti, koja bi mogla uspješno koordinirati novu strukturu promjena koje su na vidiku. Kako autoritarni populistički model javne politike vodi izostanku svake odgovornosti države, teško je predvidjeti u kojem bi se pravcu kretalo čovječanstvo u narednom periodu ukoliko bi autoritarni režimi dobili značajniji utjecaj u međunarodnoj politici.

Gdje se nalaze uzroci autoritarnog populizma, kakav je njegov utjecaj na globalizaciju, na upravljanje društvom, na odgovornost države, na odnos prema manjinskim grupama i pravima čovjeka, pitanja su koja danas apsorbiraju pažnju brojnih istraživača i praktičara u ekonomskim, političkim, psihološkim i antropološkim studijama.

Sve do kraja 20. stoljeća liberalna demokracija nije imala alternativu. Rušenjem berlinskog zida, kolaps Sovjetskog Saveza i izrastanje Rusije u relativno otvorenu zemlju, političke promjene u Kini, koje su sve više primicale ovu veliku zemlju ka ekonomskom neoliberalnom svijetu, pojava obrazovane i prosperitetne srednje klase u mnogim perifernim zemljama, ekonomska i politička integracija evropskih zemalja, bile su promjene koje su označile definitivni trijumf neoliberalne demokracije krajem 20. stoljeća.

Neoliberalna ekonomija proširila je mogućnosti za izvoznike, multinacionalne korporacije, investitore i međunarodne banke, kao i za menadžerske i profesionalne klase koje su mogli iskoristiti veća tržišta. Ali je neoliberalna globalizacija potakla i unutarnje nejednakosti i rascjepe. Izazvala je višestruke unutarnje sukobe između kapitala i radne snage, kvalificiranih i nekvalificiranih radnika, poslodavaca i zaposlenika, globalno mobilnih profesionalaca i lokalnih proizvođača, industrija, regija s komparativnim prednostima, gradova i sela, kozmopolitskih i lokalnih elita i običnih ljudi. Premda je neoliberalna globalizacija otvorila brojne mogućnosti razvijenim i nerazvijenim nacijama, ona je proizvela i brojne ekonomske poteškoće i nelagode što je sve češće dovodilo do velikih društvenih turbulencija početkom 21. stoljeća, što je definitivno otvorilo put stvaranja i jačanja autoritarnog populizma.

Uvođenjem novih tehnologija u proizvodne procese, stvaranje globalne privrede i globalnog tržišta i rast razlika u životnom standardu ljudi, sve se izraženije stvarala potreba za novim oblikom distributivne pravde i korektnosti (poštenja) u preraspodjeli društvenog bogatstva u odnosima, kako između država, tako i između zajednica, grupa i pojedinaca. Prenošenje u nadležnost važnih pitanja u ekonomskoj, monetarnoj i regulatornoj politici na institucije koje su van nadzora javnosti, pitanje distributivne pravde ostaje van kontrole javnosti. To izaziva ekonomsku i političku anksioznost pojedinca i grupe, što stvara političke konflikte, podstiče nacionalizam i ekstremizam s različitim oblicima, intenzitetima i efektima djelovanja.

Globalni sukob između povjerilaca i dužnika

Ove promjene na početku 21. stoljeća donose snažan uspon populističke retorike, koja na prvi pogled izrasta iz nezadovoljstva, otpora i nepovjerenja marginaliziranih i prezaduženih masa stanovništva prema vladajućim elitama i državnim institucijama kojima nedostaje sposobnost i interes razriješiti sve ove poteškoće, posebno promjeniti prirodu odnosa između povjerilaca i dužnika. Dužnici ne mogu platiti dug kojim su preopterećeni, ali oni imaju pravo glasa. U ovoj prirodi odnosa između dužnika i povjerilaca, između tradicionalnih stranka lijevog i desnog centra, postaju zamagljeni jer ih dužnici (glasači) identificiraju kao političke sponzore onih koji traže otplatu dugova u prilično nejednakom i nefer sistemu. Stvaraju se populističke antikreditorske i produžničke koalicije s pravom političkog glasa, što čini populističke pokrete samim centrom političkih zbivanja početkom 21. stoljeća.

Nezainteresiranost ili nemoć vlada i vladajućih elita da definitivno pronađu izlaz iz depresivne ekonomske stvarnosti, da uspostave efektan mehanizam zaustavljanja kriminalne korupcije, koja sve više zahvata i najviše institucije vlasti, da smanji nezaposlenost, da zaustavi imgrantski talas i da onemogući dalji rast razlika između bogatih i siromašnih, učinit će glavno pogonsko gorivo za populističke grupe koje danas nošene idejama autoritarnog populizma kreiraju novu političku scenu u međunarodnim odnosima.

Od populističke retorike ka nacionalističkoj ideologiji

U tom se novom socijalnom i političkom okruženju sve izraženije traže društvene promjene s novom političkom snagom i političkim liderima. U agresivnim se populističkim retorikama autoritarni populizam pretača polako u društvenu moć u demokratskim parlamentarnim izborima. Početkom 21. stoljeća političke partije sa snažnom populističkom podrškom dominirale su na političkoj sceni u Grčkoj (Anel u koaliciji sa Sirizom), Mađarskoj (Viktor Orban – Fidesz), Italiji (Mateo Salvini iz Lige i Luiđi Dimaja iz Pet zvezdica) , Poljskoj (“Pravo i pravda” Jaroslav Kačinjski ), dok u Finskoj (Finns Party), Švedskoj (Swedish Democrats), Norveškoj (Norway’s populist Progress Party), Njemačkoj (Alternativa za Njemačku, AfG) i drugim brojnim evropskim demokratskim zemljama ovi pokreti inkliniraju ka ulasku u Parlament s mogućnošću da utiču na zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast. U Jugoistočnoj Aziji, Turskoj, Rusiji, Kini, u nekim zemljama Latinske Amerike i u većini islamskih zemalja, sve su vidljiviji autoritarni populistički režimi, koji daju veliki impuls konzervativnom nacionalizmu, patriotizmu i krajnje disničarskim političkim vladama, s kojima sve otvorenije imaju pretenziju graditi novi globalni politički i ideološki (?) blok.

Nedzad Basic, DIE DOKTRIN DER SCHOPFERISCHEN MODERNITAT, Verlag Unser Wissen, Berlin (2023)

 

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
Nedžad Bašić

Nedžad Bašić

VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI
21. stoljeće je stoljeće novih imperijalnih tendencija i kontrolisanih ratnih razaranja, sa novom nepodnošljivom mržnjom prema čovjeku i njegovim pravima i slobodama. 21. stoljeće je...
Pitanje koji participant manje ili više poštuje ili nepoštuje principe ljudske dobrobiti (Human Well-Being Principles (HWPs) je tehničko pitanje koje riješava međunarodna zajednica u ovisnosti...
“Desničarske stranke koje su spremne da preuzmu vlast nisu populističke. One su nešto mnogo gore. Trump, Farage, Narendra Modi, Recep Tayyip Erdogan, Viktor Orban, Benjamin...
Za autoritarne populiste svaka ideja univerzalnog razvoja, globalnih tehničkih, poslovnih, moralnih ili pravnih standarda nije ništa drugo nego platforma tehnološkog imperijalizma koji nameće nejednakost i...