foto: Imrana Kapetanović
Sinoć je u Sarajevu održan performans Feminističkog antimilitarističkog kolektiva kojim se željela odati počast svim žrtvama femicida. Svjedočimo već dugi niz godina ovim mučkim činovima, ali postavlja se pitanje – mijenja li se išta u društvu? Jesmo li kao društvo prihvatili femicid kao sastavni dio života ili ćemo se odlučiti boriti protiv istog?
Na simboličan način markiran je “Zid žrtava patrijarhata” na kojem su postavljene crvene trakice s imenima žena koje su ubijene samo zato što su žene.
Iz kolektiva su poručili: “Neka nas ove trakice podsjećaju na žrtve femicida u ovoj zemiji. Sve njih je ubio patrijarhalni i mizogini sistem koji upravija našim životima i smrtima. Protiv takvog sistema se moramo boriti zajedno.Ovo su imena samo nekih od žrtava femicida u BiH u posljednjih 20 godina. Ako znate za neku žrtvu femicida koja ovdje nije pomenuta, molimo vas da njeno ime dodate.”
Pored trakica na zidu Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH su postavljene i pjesme pjesnikinje Selme Asotić.
Donosimo jednu od njih:
Matrilinearnost
na konce druga
isplete mrežu treća zahvati.
zareže godine druga savije
rešetke treća istupi.
ušuška tin druga uzgoji
grlo treća se usudi.
kamen u ustima druga
proguta zube. Treća pljune.
Progovori.
