Banjam noge gdje i Oni,
puno mislim – o Brioni.
Cvolike mi hladne – trnu,
tad ugledam srnu.
Kunjam slatko gdje i Oni,
siesta je – na Brioni.
Tu ne smije da se peca,
ni da loviš zeca.
Tražim sreću gdje i Oni,
san – java je, na Brioni.
Buja flora i fauna,
nabasam na pauna.
Šetam tamo kud i Oni,
sve miriše – na Brioni.
Svako malo je balega,
naletim na galeba.
Đir biciklom kud i Oni,
pase divljač – na Brioni.
Žvaću travu, baš se „pate“,
jeleni – „s lopate“.
Kušam brudet gdje su Oni,
jeli janje – na Brioni.
Gledam more – nigdje mreže,
pa ribe ne bježe.
Začudim se, gdje su Oni,
partizani – na Brioni?
Opet im je borba dala
da postanu ilegala.
Duhovi su sada Oni,
gdje „caruju“ faraoni (anam oni).
„Crveni“ su mrska klika,
za ekipe poglavnika.
Nevidljivi baš su Oni,
ilegalci – na Brioni.
Nacistima „vel’ka hvala“ –
(za)obišli maršala.
Neprimjetni baš su Oni,
ilegalci – na Brioni.
Fašisti su glavni gosti –
Bože mi oprosti!
* * *
Plivam, ronim, ištem zraka,
potonula – petokraka.
Užgam svijeću, ‘dišem zraka,
nebo puno petokraka.
