
Vučićev gubitnički fatalizam!
Ako se ikada dogodi još ijedan rat u Evropi, on će sigurno nastati zbog neke glupe stvari na Balkanu – Oto fon Bizmark (1815–1898)
Ako se ikada dogodi još ijedan rat u Evropi, on će sigurno nastati zbog neke glupe stvari na Balkanu – Oto fon Bizmark (1815–1898)
Danas Srbija svjedoči jednom od najvećih valova građanskog nezadovoljstva u svojoj modernoj historiji. Opći štrajk, na koji su pozvali studenti, već sada dobija podršku iz svih dijelova društva i sektora, od sindikata, ugostitelja, poduzetnika i ljekara, pa sve do kulturnih institucija, umjetnika i medija.
Sve od blagosiljanja Karadžića i Mladića pa do novije istorije hibridnog režima „srpskog sveta“ nema protesta u kojima velikodostojnici Srpske pravoslavne crkve nisu stali uz politički vrh režima s obje strane Drine. Od masovnih protesta grupe „Pravda za Davida“ pa sve do aktuelnih studentskih protesta i blokada, SPC se čvrsto drži uz Milorada Dodika i Aleksandra Vučića, a sve u svojstvu „medijatora“. No, je li „vjernog naroda“ sve manje?
U toj psihološkoj igri ratni logori i stratišta masovnih i brutalnih egzekucija pretvaraju se u svetilišta, zločin se pretvara u svetost, a najbrutalniji zločinci proglašavaju se herojima i svecima. Tako „uzvišeni zločin“ postaje djelom „etničkog identiteta“, koji definiše „zločin kao nužnost“, što izaziva nesigurnost žrtve u efekat „pobune“, što menja odnose između zločina i žrtve, s čime „etnički zločin“ izrasta u inspiraciju „univerzalnog zločina“, šutnje i pokornosti.
Što je sada tako različito u odnosu na sve prethodne proteste? To što nikada nije ovako jasno i ogoljeno demonstrirano da država Srbija, to jest ljudi koji ju vode, nema zazora ni prema ubijanju vlastitih građana, ako se oni makar i slučajno nađu na putu mafiokraciji koja je preuzela sve, kaže novinar i politički komentator i kolumnist te dobitnik regionalne novinarske nagrade Srđan Aleksić
Mislili smo, eto, da niko nema šta Srbin imade, a sad ispalo da ima i Australija. Sa tom razlikom što u Australiji SNS živi na dnu okeana i parazitira na morskom sunđeru, a u Srbiji živi na dnu društva i parazitira na državnom budžetu
Neverovatna je energija koja krasi našu sagovornicu Stašu Zajović, mirovnu aktivistkinju, feministkinju i jednu od osnivačica i koordinatorki organizacije “Žene u crnom” u Beogradu. Nju mesto ne drži, sa strastvenom željom da pomogne žrtvama rata da povrate dostojanstvo juri po zemljama bivše Jugoslavije, evo već decenijama. Ni pandemija joj ništa ne može. Traga za pravdom, promovišući ravnopravnost, ulažući neverovatan napor da se ceo region, a posebno Srbija, suoči sa istinom o zločinima koji su počinjeni tokom devedesetih godina prošloga stoleća u ovim našim jezivim ratovima
Ljude poput Krstića, najgore zločince, Vučić, Dodik, nacionalistička javnost, mediji, intelektualci – veličaju kao heroje upravo zbog zločina koje su počinili, sve dok ih negiraju. A sada im isti taj zločinac kaže da je to šuplja priča, da on zaista jeste učesnik u genocidu. I da je cela kampanja protiv Rezolucije UN-a o genocidu u Srebrenici sumanuta, promašena i osuđena na propast.
Vesić juče popodne kaže – najavljujem ostavku koju ću dati sutra ujutru. Zašto sutra ujutru, a ne odmah? Čak je sve još bilo unutar radnog vremena. Ali, ipak sutra. A onda zaklinjanje na vernost Vučiću. I onda suze.
Beogradski pisac Tomislav Marković za Tačno.net piše o najvećem medijskom mogulu na ovim prostorima, Željku Mitroviću. Koje su posljedice divljačkog kiča kojeg proizvodi Mitrović, a na čemu modernu Srbiju zasniva Aleksandar Vučić? Marković kaže: "Mitrovićevo bogatstvo, bahatost, megalomanija i ostala divljanja logična su posledica zaparloženog, propalog, satrvenog društva. Društva koje nema snage da raskine pakt sa đavolom, a ni da razvlasti njegovu lokalnu poslugu koja ga jaše već decenijama."
Sadašnja američka diplomatija u Srbiji, ali i ona u regionu, svjesno se uplela u mrežu manipulacija, laži, propagande i opasnih namjera zvaničnog Beograda i njegovih “pripodobnijih” saveznika Kine i Rusije. Učinila je to tolerisanjem kleronacilonalističkog zelotizma Vučićevog režima u samoj Srbiji i regionu. Ali i činjenicom da nije napravila diskontinuitet s atmosferom bliskih porodičnih i/ili ideološko-svjetonazornih ili poslovnih odnosa i interesa između režima u Beogradu i Trampove klike.
O dugom putovanju džehenemskim sferama