Oznaka bosna

Bosna u tišini: Kada građani posmatraju vlastite gubitke

Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj tragedije prolaze gotovo neprimijećeno, kao da se dešavaju u nekoj drugoj stvarnosti. U Tuzli, Dom penzionera izgorio je sa štićenicima unutra, starim ljudima koji su izgubili život jer sistem nije reagovao. U Jablanici, klizište i radovi u kamenolomu zatrpali su kuće i ubili civile u vlastitim domovima. BHRT se gasi pred našim očima, posljednji državni javni servis koji povezuje tri etničke stvarnosti u jednu informativnu cjelinu. Kada su se neki građani okupili ispred Parlamenta BiH u znak podrške BHRT-u, odazvalo se tek nekoliko stotina ljudi. Toliko malo da ulica djeluje prazno i nemoćno. Sve to bi u svakoj zdravijoj državi izazvalo višesedmične proteste, a kod nas – ostaje tišina.

Josip Pejaković: Kako, bolan, nema Bosne

Kada sam to prvi put izgovorio u Minhenu 1995. godine, ni sanjao nisam da će samo nekoliko mjeseci kasnije, čovjek koji je trebao biti zadužen za Bosnu ponajviše, svojim potpisom u Dejtonu definitivno i za sva buduća vremena Bosnu sahraniti.

Vraćam se Bosni

Kada sam otišao iz Bosne, nisam mislio poslije svih strahota koje sam u njoj doživio u ratu da ću se ikad više u nju vratiti. Ružne uspomene na to vrijeme meni i cijeloj mojoj porodici zauvijek su ostale, a najviše kod mene nikad zarasle rane! Taj okrutni i nikome potrebni rat ubio mi je dva brata, približio smrti roditeljima koji su otišli s ovoga svijeta a da nikada nisu saznali gdje im je i kako skončao svoj mladi život jedan od njihovih sinova koji je nestao u Prijedoru, za čijim kostima i danas tragamo. Drugi je svoj život završio u Travniku!

Posljednji senator

Na američkom jugozapadu, tamo gdje su kaktusi veći od ljudskih sudbina, rađaju se tvrdokorni muškarci. Takvi koje pustinja, kad ih ne ubije, nauči kako se diše pod užarenim nebesima i kako se gleda smrti u oči a da ne trepneš. John McCain bio je jedan od tih. Posljednji od njih. Ili barem posljednji koji je nosio kravatu i znao pravilno upotrijebiti riječ „čast“ a da pritom ne zazvuči kao korporativni motivacijski govornik na kokainu.

Mali Avdo i njegova velika Bosna

Bosna je na svijet podarila puno vrijednih i poznatih ljudi, ali manjeg rastom a većeg djelom kao što je bio Avdo Sidran sigurno nije! Tek kad čovjek umre, u Bosni se, nažalost, uzimaju mjere! Toj praksi neće moći uteći ni naš mudri Avdo! Za života mu niko mjere nije uspio uzeti, pa ni krojači. Sve što je nosio na sebi bilo je nekoliko brojeva veće jer se cijeloga života nadao da će možda porasti. Zlu ne trebalo. Tek kad bi katkada stao pored mene, vidio sam njegovu stvarnu, prirodnu visinu. Pa ipak, ni meni ni nikome drugome ni u jednoj prilici nije dozvoljavao da ga gledamo odozgo, nego obrnuto, on je sve nas gledao odozgo!