Jesam, podijelila sam story iz kafane u Zemunu gdje je društvo u kojem sam bila raspucalo zidove pjevajući Romaniju. Jesam, zaplakala sam kad sam čula da je Halid preselio. Jesam, bila sam tužna petnaestak minuta dok sam češljala in memoriam postove, videe i reels-e. U šesnaestoj minuti po Halidovoj smrti, nastavila sam dalje sa životom.
Nekada smo je zvali Jugoslavija, a danas kažemo: zajednički kulturni prostor. Ono malo što je od njega ostalo, retko se ujedinjuje, osim kad umre neko koga su svi voleli. Na ovim prostorima, zajedništvo se najčešće ne rađa iz radosti, nego iz gubitka. Smrt Halida Bešlića pokazala je da među nama još ima nečega živog. Dobrota ima samo jedno lice, i ono se prepoznaje. Ne trpi maske, ne poznaje pozornicu ni kalkulaciju. Ona je jednostavna - oseti se, obuzme čoveka i ne pušta. U moru snimaka koji ovih dana kruže društvenim mrežama, vidimo čoveka nenametljivog, skromnog, običnog, a u biti tako velikog, snažnog i voljenog.
U vremenu kada su narodi bivše Jugoslavije tonuli u mrak
etnonacionalističkih podjela,kada su osjećaji bivali potisnuti pred
narativima identitetske isključivosti,Halid Bešlić je ostao glas koji nije
pripadao ni jednoj ideologiji,ali je pripadao svima.Njegova pjesma nije bila
samo melodija,već emotivna geografija jednog prostora koji je znao živjeti
zajedno,osjećati zajedno,tugovati i slaviti zajedno.Halid je bio i zvijezda,i
čovjek-ali iznad svega,bio je duša jednog izgubljenog svijeta.
Halid je pobijedio. Na dan, ali je pobijedio. Pobijedio je jer je dokazao da je odsustvo mržnje najradikalniji mogući oblik otpora u današnjem svijetu.
Nije Elvis Presley samo Amerika, kao što Halid nije samo Bosna. Obojica su svijet. U ovom našem, Halid je bio mjerna jedinica za narodnog čovjeka, kojeg se poštuje i voli. Ne slutimo mi koliko je Knežina kod Sokoca blizu Tupela u Mississippiju.
Ono što je Halida već nekoliko decenija izdvajalo od ostalih estradnih umjetnika na Balkanu jeste njegov status legende. On je ni manje ni više postao simbol i zaštitni znak Bosne i Hercegovine koji je samo dobio na snazi kako je vrijeme odmicalo. Što je najbitnije, postao je legenda prije nego je otišao od nas.