Omaž Irfanu Horozoviću
Pisati knjigu bez knjige, beskrajnu onoliko koliko smo u beskraj zakoračili, pisati je prije rođenja i poslije smrti, bez listova i korica, bez svijesti o njenoj zaokruženosti, knjigu puta, knjigu zrcalne vode, knjigu plamsajućeg zraka, pisati knjigu očima i stopalima, pisati je izvana i iznutra, pisati uhom i grlom, pisati rebrom i sjemenom, pisati olovkom iz koje curi vrijeme, pisati sve dok nam se tijelo ne rastoči u tri tačke (Horozović, Iluziostov grob i lebdeća žena, 1991).