Pitanje iz naslova pjesme „Ako sad odem živjeti u planinskoj pustoši“ nije romantična fantazija o bijegu u prirodu, nego krik Jasmile Talić-Kujundžić iz svijeta u kojem muškarac može ubiti ženu, palestinska majka spava u šatoru punom kiše, a bolesnici umiru čekajući lijek.
Stid me je da pišem o onome što je neizrecivo
Stid me je da ne pišem i ne kriknem zbog onoga što je surovo
Do utrobe izvrtanja
Stid me je da mi biće sanja
Dok bebe postaju koža i kost
Stid me je, od koga da tražim oprost?
Pred očima svijeta – genocid
Proračunatost ne osjeća stid
Jedan brod plovi morem izdaje
Morem neutralnih od kojih niko se ne kaje
Zbog ruku krvlju namočenih
Konformizam može koštati gubitka individualnosti i dati jednostrani pogled na stvarnost, a umjetnost može dati ono što nismo ni svjesni da nam nedostaje. Kreativni čovjek odstupa od općeg trenda i time jasnije vidi život naše epohe.