
Lucida intervalle: Sjećanje na Radićevu
Draga gospođo Morrison,
Ovo je naš lucida intervalle.
Svijetli period koji nastaje u svitanje prvog jutra nakon ogoljene strasti.
Iskoristimo ga.
Napokon.

Draga gospođo Morrison,
Ovo je naš lucida intervalle.
Svijetli period koji nastaje u svitanje prvog jutra nakon ogoljene strasti.
Iskoristimo ga.
Napokon.

Zbirka pjesama „Želim njega, glupana“ Jasmina Porobića ne pokušava biti uglađena niti pretenciozna. To je knjiga sumnji, pogrešnih izbora, kasnih uvida i emocija koje dolaze i odlaze. Porobić piše iz autobiografskog, pomalo i ispovjedačkog prostora, ali bez cinizma jer njegove pjesme ostaju bliske, lomljive i ljudske. U razgovoru za tacno.net govori o naslovu, likovima, muškoj ranjivosti i potrebi da se stvari ne objasne do kraja.

Draga moja gospođo Morrison,
Došlo je pravo vrijeme. Počinjemo sa radom.
U podne.
Radit ćemo do ponoći.
Sačekati taj otkucaj triangla, okrenuti list i stati u red.

Draga gospođo Morrison,
Sretoh svog druga - znaš onog dobrog, iz mojih djetinjstava i odrastanja.
Volim ga slušati kada govori.
Jer njegove riječi su i moji životi.
Sjetio me na nas. I njih.
Dualizme. Paralelnosti.
Moj si svemir. I svi kosmosi.
Prosto, neke su ljubavi tajne i ne mogu se ispričati.
A neke ljubavne priče može opjevati samo jedan pjesnik.
Jer su velike, vječne i gromoglasne u svojoj tišini.
I oni su pjesma čiji stih odzvanja i kada se šuti.

Promocija zbirke pjesama „Želim njega, glupana“, književnog prvijenca Jasmina Porobića, održana je sinoć u Ateljeu Figure u Sarajevu, u izdanju Centra za kritičko mišljenje iz Mostara. Večer je protekla u znaku autora i njegove knjige, koja je publici predstavljena kao suptilan, ali snažan poetski zapis savremenih emotivnih i identitetskih previranja.

Centar za kritičko mišljenje i portal Tačno.net vas pozivaju na poetsku večer i promociju knjige Želim njega, glupana autora Jasmina Porobića. Promocija će biti održana u četvrtak, 18. decembra 2025. godine u 19:00 sati u Ateljeu Figure, na adresi Danijela Ozme 12, Sarajevo.

Gospoďo Morrison, Pišem ti u vremenu koje je izgubilo oštrinu granica. Želim ti da budeš slobodna sa riječima, mislima i djelima k meni. I budi dobra. Oslobođena okova. Jer pitam se — jesu li i to okovi, ako te zamislim…

Moja gospođo Morrison,
Ponovo se sretosmo jučer. Uprkos svim planovima, obavezama i životima koje pokušavamo uredno voditi, ponovo smo se našli na istom mjestu - kao da nas je put, neplaniran i tih, doveo jedno drugome.

MOSTOVI

Gospođo Morrison, umrla je Angel.
Njena smrt me pogodila na novom nivou tuge.
Kao da je kosmos rekao:
„Sada je spreman, pojačaj na najjače.“
Izvukla je sve potisnute tuge iz mene.
Iščupala ih kroz pluća.
Izbacila kroz sline.
I osoljeni okean suza.