Objavljena je nova knjiga novinara i publiciste Nikole Vučića pod naslovom "Mostovi nade: prisjećanja i kazivanja Marka Oršolića", koja donosi misaoni i dijaloški portret jednog od najistaknutijih bosanskih franjevaca i javnih intelektualaca našeg vremena.
Upotrebio sam frazu „novi kapitalizam“ u svojoj knjizi iz 2019. godine „Kapitalizam, sam“. Šta je tu novo? U klasičnom kapitalizmu 19. veka evropski ekonomisti dele društvo na dve klase: jednu koja poseduje kapital (ili marksističkom terminologijom „sredstva za proizvodnju“) i drugu koja ne poseduje kapital i da bi preživela prodaje svoju radnu snagu kapitalistima. To je bio grub ali tačan prikaz sveta razvijenih ekonomija 19. i ranog 20. veka. (U manje razvijenim ekonomijama, vlasništvo nad zemljom i politička moć povezana sa posedovanjem zemlje igrali su veću ulogu.)
Jesen 1987, sunčan dan. Moja žena i ja smo na ručku u kineskom restoranu u Hempstedu. Naš jedini gost je Josif Brodski: ruski izgnanik, bivši sovjetski politički zatvorenik, pesnik i, po mišljenju mnogih obožavalaca, sama duša Rusije. Viđali smo se s Josifom tu i tamo tokom nekoliko godina, ali da budem iskren, nije nam sasvim jasno zašto smo baš mi regrutovani da mu danas pravimo društvo.
Balkan i neko zlo vrijeme prelili se na cijelu zemaljsku kuglu. Račić, u tom poganom vaktu, zato, neumorno traga za dobrim ljudima i Mostarom kakav je bio, ili bi trebao biti. Lučem ne traži dobre ljude, jer ih još ima. Nalazi ih i skuplja u korice nove knjige “Ljudi s dušom: Skrivene zvijezde”, iako mnogi misle da su dobri ljudi samo endemska kategorija. Tragajući za dobrim ljudima, već više od decenije, autor ističe: “Kad tragamo za dobrim, možda, pronađemo i sebe, poželimo da i sami budemo kao oni, ili bar slični njima”.
Ljudi devijantne ratničke svijesti (u političkoj areni obilježeni kao ultradesničari) ne koriste često psihološke mehanizme odbrane koji ih štite od osjećaja krivice. Zašto? Ne trebaju im. Neki šalju poruku Mi nismo znali za ratne zločine, ali ako pročitamo šta piše između redova vidimo da poruka glasi Mi smo znali i smatramo da je dobro to što se desilo!
“Žene su se partizanima dogodile. Rat je, smatralo se, “muška stvar”, no ginule su i žene. Niti jedna vojska nije imala toliko žena, partizani u vezi toga zapravo nisu imali izbora. Žene su se u NOB-u tako same izborile za svoja prava i poslije kreirale društvo u kojem su postale ravnopravne. Jedno od najvećih i najboljih naslijeđa NOB-a je upravo to što su se žene izborile za drušvenu ravnopravnost..”
Kapitalistički realizam, najkraće rečeno, može se posmatrati kao uverenje i kao stav. To je uverenje da je kapitalizam jedini održivi politički/ekonomski sistem, što je jednostavna parafraza stare maksime Margaret Thatcher: „Nema alternative.“
Blecherovo djelo neprekidno je nošeno preispitivanjem težine, „zbiljnosti“ ljudske stvarnosti, ali lebdi u eteru oslobođenosti od želje za tugovanjem za apriornim gubitkom onoga što je drugima dano samom činjenicom postojanja.
Uronih. Na dah. U knjigu. I ostah gotovo bez daha. Knjiga me ponijela. Zaboravih na vrijeme. Tek što sam izronila, zaronih opet. Ovoga puta s bocom kisika, jer knjiga je to koja te zavede, obuzme i zove na ronjenje, sve dublje, sve dulje.
Drugi tom romana u nastajanju Karla Ovea Knausgaarda izašao je jesenas u hrvatskom izdanju. Almin Kaplan ga je s nestrpljenjem dočekao.
U knjizi "Žive slike/Levande bilder", prvoj studiji švedskoga filma objavljenoj na hrvatskom jeziku, Janica Tomić prikazuje švedsku kinematografiju kao kronologiju filmskih interesa za socijalnu državu u njezinoj političkoj ideji, socijalno-klasnoj realizaciji i posljedičnom rasulu.
Koncem februara će svjetlo dana ugledati zbirka poezije „Tabakera“, autorice Jasmine Bikić, u izdanju renomirane izdavačke kuće Buybook. Iako je niz godina pisala novinske članke iz oblasti kulture i umjetnosti, ovo je autoricin prvijenac, podijeljen u četiri tematske cjeline: Gdje smo?, (O)sjećanja, Velikani i Present bez perfecta, kroz koje se Jasmina Bikić na poseban i nesvakidašni način, prisjeća galerije čitaocima znanih i neznanih likova, poput članova njene porodice, u rimama opisuje našu domovinu, kroz gradove, Sarajevo, Mostar i rijeke Neretva, Drina, koji su je inspirisali, te vrijeme u kojem danas živimo.