Odavno je prihvatio životnu i umjetničku filozofiju: Naše je samo ono što poklanjamo drugima, od prelijepih slika do nedokučive ljubavi. Svaka njegova slika priča je za sebe i učvršćuje istinu da su mu slike pogled u dušu, onu mostarsku, ortiješku, u djetinjstvo, Stari most, ali i nit koja je krševitu Hercegovinu spojila s izbjegličkom vojvođanskom ravnicom. Đorđo svojim slikama čvrsto stanuje na zemlji i obilježava svoj rodni grad na osoben način, i ma gdje bio on te namah vrati u ono najdraže, najrođenije i stvaralačko. Osjećaš njegovu mirnoću dok s njim tabiriš, a tek iz njegovih slika progovori i Stari i Saborna crkva i hercegovačka krševita duša. Začudo, ne ona jaka i prolomna što su je kamen, šipak i podneblje takvom vjekovima oblikovali. Slikar Đorđo Ivanišević živi i stvara po stihovima Mike Antića: “Srećan je samo onaj ko želi stvari sitne.”