"Južno dvorište" je čarobna antologija jedinstvenog pjesnika Lucića. Pjesmama iz nje Lucić je stao uz bok Slamnigu, Paljetku, Dragojeviću, Vešoviću, Brani Petroviću i Koviču. Lucićeve pjesme mogu se još i pjevati, i mogu, po pjevnosti, stati uz parodije koje je Predrag pjevao ustremljujući se na pjevne originale i političke plagijate.
Branko Brezovec, "Krležino divot pismo" (Eurokaz): Dramatičan susret trojice pisaca, dvije tragične epohe i jednog avangardnog redatelja.
Je li utorak svima nesretan dan kao što je meni? Ne, naravno da nije. Ne znam zašto ga nikada nisam voljela. Kod nas je petak 13. dan koji treba izbjegavati. Poklade utorkom? Mardi gras. To ne postoji na Balkanu. Porijeklo tog utorka potječe iz rimskog doba:
Odgovarao je paganskom prazniku koji je slavio kraj zime i dolazak proljeća.
Humski put je poveznica između svjetova koje su razdvojili tektonski poremećaji devedesetih. Njime se kao kroz kakav tajni tunel možete ušunjati u svijet onih drugih a da vas ne dožive kao uljeza, da vas ne vide drugačije do kao čovjeka. Tim putem idu još samo potrebiti, oni koji nemaju izbora.
Pošto je već imao i obilato feljtonske građe nastale kao plod njegove znatiželje kad su posrijedi bili običajnosti iz svakidašnjice, Igor Mandić je, mimo stručne literarne, obradio i sociološku dimenziju krimića. Zašto se, pobogu, takva literatura čita, i, što je to u tom tipu tekstualnosti da mami veliku pažnju šireg sloja pučanstva!?
Glavne odrednice treće kinematografije su drugačija distribucija slike, deromantizacija autora i afirmacija kolektiva te gledatelj koji je protagonist tzv. kino-događaja i sudjeluje u raspravi nakon filma, kaže filmska radnica i urednica knjige "Za nesavršeni film: Tekstovi i manifesti treće kinematografije"
Iako možda pomalo zaboravljen, nemoguće nam je ignorirati posljedice koje nosi po onoga koji se ipak odvaži uzeti ga u ruke. On nije samo zbirka fotografija, već medij kroz koji se isprepliću sjećanje, identitet i vrijeme.
Praznici imitiraju oazu pored koje se pružaju nepregledne pustinje trajanja.
U njima postmoderni feudalizmi i robovlasništva isušuju supstancu čovjeka,
pružajući mu tek puki privid suverenog raspolaganja sopstvenim krvotokom.
Praznici su časovi kada se ponovno smijemo jer je takav, naprosto, običaj.
Ta, ko bi se usudio i pomisliti kako smo nekoć zaista bili stvoreni za pravu ljubav.
Jako je važno je li fokus neke kulturne politike na poticanju čitanja ili poticanju kupovanja knjiga. Ne razlikovati ova dva cilja znači odmoći onima koji se bave i jednim i drugim, kaže pisac i voditelj projekta Besplatne elektroničke knjige.
On nije bio samo pjesnik, esejist ili mislilac, već i egzemplar nečega čemu bi ljudsko biće trebalo težiti – netko tko je, uz neprestanu zagledanost u vlastite slabosti, činio sve kako bi priječio konačnim i zgotovljenim istinama da od njega učine još jednu svoju žrtvu.
Konformizam može koštati gubitka individualnosti i dati jednostrani pogled na stvarnost, a umjetnost može dati ono što nismo ni svjesni da nam nedostaje. Kreativni čovjek odstupa od općeg trenda i time jasnije vidi život naše epohe.
I fotografija i glazba imaju sposobnost pretvoriti ljude u putnike kroz vrijeme. Ne postoji čovjek koji ne može posvjedočiti njihovoj moći da nas vrate u prošlost, da na površinu izvuku duboko zakopane emocije, da vrate zaboravljeno.