Pogled izbliza: Ko bi reko čuda da se dese ili bajka o štovatelju zločinaca kao simbolu slobode
Ako ne znaju što je bilo, 'navijači' Marka Perkovića Thompsona mogu do besvijesti slušati i gledati dokaze da on slavi ustaške koljače, prkosno tvrdi da je pjevao „Jasenovac i Stara, to je kuća Maksovih mesara“. Te u stilu 'i opet će ako bude sreće' potiče opasnu 'endehazijsku' nostalgiju. Čak i među balavurdijom koja još ne zna ni gdje joj je dupe, a gdje glava. I opet neće shvatiti ništa. Osim radosne činjenice da ti dupe može biti i na ramenima ako ti glava ničemu ne služi. Jer vide da je ta priča o dobru i zlu ionako tek dosadna zajebancija.
