Oznaka nadstrešnica

Ključna reč: Unezvereno

Tako Vučić opisuje čoveka na snimku od 1. novembra 2024, ispred novosadske železničke stanice. Čovek je Miša Bačulov. Odbornik u skupštini Novog Sada. Opozicioni odbornik. Što ga valjda čini legitimnim kandidatom za teroristu. Ako gledamo Vučićevim očima i mislimo njegovom glavom. Dakle, Bačulov je na snimku od 1. novembra 2024, nekoliko sati pre nesreće. Što je Vučiću dovoljno da asocira na to da je Bačulov srušio nadstrešnicu i pobio ljude.

Odbrana humanistike

Američka asocijacija univerzitetskih profesora (AAUP) svakako je u pravu što nastoji da izgradi stav o znanju kojim bi mogla dovoljno snažno da se suprotstavi savremenim napadima na činjenice, disciplinu i institucionalne strukture i ciljeve univerziteta. Ostaje, ipak, pitanje: postoji li samo jedna paradigma znanja na univerzitetu i da li je to ono što nam je potrebno da bismo se odbranili od takvih napada? Ako ima mnogo oblika znanja i ako se oni nadmeću među sobom, je li ispravno reći da se svi oni jednako i s pravom smatraju oblicima ekspertize? Napadi na državno obrazovanje i na vrednost univerzitetskog obrazovanja, kao i posebni napadi na nauke, društvene nauke i humanistiku, poprimaju razne forme. Da bismo na njih reagovali, moramo među sobom razgovarati o dobroj strategiji i razjašnjavati ciljeve koji usmeravaju naše razne akademske prakse. Nastojanje da se ustanovi jedna jedina koncepcija znanja ili da se ponudi jasan i kratak opis svega što radimo neizbežno bi išli naruku prirodnim naukama i gurnuli u zapećak humanističke nauke i umetnost, posebno ako se znanje definiše kao jedna vrsta ekspertize.

Istorijski značaj studentskog pokreta

U prethodnom tekstu na Peščaniku bavio sam se političkim i društvenim značajem studentskog pokreta. Ta dva aspekta pripadaju kratkoročnoj i srednjoročnoj ravni temporalnosti i podložni su većoj dinamici promena. Postoji, međutim, još jedna ravan u režimu temporalnosti, a to je dugoročna, često retorički označavana kao istorijska (sa vrednosnim, a ne vremenskim značenjem).

Pokazna vežba sile i prisile

Režim je u utorak 28. aprila prvi put upotrebio sredstva prisile. U pokušaju probijanja blokade novosadskog DIF-a policija je pendrecima, suzavcem i štitovima povredila više građana, a jedan student je uhapšen zbog optužbi da je fizički napao dekana

Zloupotreba i poslednji dani

Iako se to dugo najavljivalo, iako su čitavu stvar najavljivali iz samog vrha režima, teško je bilo poverovati da će se zaista usuditi da u policiju na razgovor pozovu rektora Univerziteta u Beogradu. Pri tom, „razgovor“ je ovde eufemizam: namerno se stvara utisak da rektor zapravo ne ide na razgovor u svojstvu građanina, nego da će biti saslušan kao osumnjičeni. Dakle, desilo se.

Mrzim, dakle postojim

Mišljenje je navika. Kao pušenje. Naviknete se da mislite i onda vam svest mahinalno poseže za promišljanjem kao ruka za cigaretom. Ni ne pitate se da li je i koliko štetno može da bude po vas. Ali je i vlast navika. Štetnija po okolinu od pušenja. I dok mi mislimo po navici, vlast ima naviku da progoni mišljenje. Čak toliko da bi, po ugledu na neuglednu predsednicu skupštine („ko se lača mati“) promenila Dekartovu maksimu u: Mislim, dakle ne postojim.

Slučaj Dejana Ilića – iza ogledala

Policijska država je juče zadržala a zatim pustila Dejana Ilića. Reakcija javnosti je bila takva da se ispostavilo da se „posao“ ne isplati. Dejan nije pušten jer nije učinio krivično delo; kao što nije ni uhapšen jer ga je učinio. Pušten je jer ga je odbranila javnost, a uhapšen jer je govorio javno ono što većina misli.

Šibicar bez kuglice

To je slika: Vučić podiže, premešta i spušta male bele kutije. Radi to nezgrapno, sporo, čak i bezvoljno. Dovoljno nevešto da se jasno vidi da kuglice nema. Spusti poslednju kutiju i pita: gde je kuglica? Mi mu kažemo – nema je. On nam se iskezi u lice i kaže: hajde, ponovo. Taj nacereni klovn kao da je izašao iz noćne more Stephena Kinga. Samo što mi ne živimo u priči strave i užasa i nemamo košmare – on je naša jeziva stvarnost.

Put do prelazne vlade

Ovaj tekst nudi tri teze u vezi sa tekućim diskusijama o formiranju prelazne vlade: (1) fokusirati se na razradu programa prelazne vlade; (2) osmisliti što jasniji program kako bi se lakše identifikovali ljudi koji mogu da ga realizuju; i (3) ne menjati broj i portfolio postojećih ministarstava.