Svijet doživljavamo posredovano, filtrirano, uokvireno, u unaprijed zadanom kontekstu. Ostaje pitanje: jesmo li ga u tom slučaju zaista i iskusili? Fotografija s putovanja je trajno osciliranje između želje da se potpuno prepustimo trenutku i straha da ćemo ga propustiti.
Iako možda pomalo zaboravljen, nemoguće nam je ignorirati posljedice koje nosi po onoga koji se ipak odvaži uzeti ga u ruke. On nije samo zbirka fotografija, već medij kroz koji se isprepliću sjećanje, identitet i vrijeme.
I fotografija i glazba imaju sposobnost pretvoriti ljude u putnike kroz vrijeme. Ne postoji čovjek koji ne može posvjedočiti njihovoj moći da nas vrate u prošlost, da na površinu izvuku duboko zakopane emocije, da vrate zaboravljeno.