Raif Dizdarević, dobar čovjek u visokoj politici
Sedmorica braće, sedam partizana, trojica poginula u borbi protiv fašista (Nusret, Zijo i Hasan), većina zatvarani i prije Drugog svjetskog rata zbog pripadnosti Komunističkoj partiji, omladinskoj skojevskoj organizaciji ili naprednom sindikalnom pokretu. Raif, kao jedan od najmlađih, kad majka spremi ručak, otrči do zatvorskog čuvara Ibre koji ga priupita: „Šta ti radiš ovdje, mali?“ „Došao sam u posjetu bratu i donio mu ručak.“ „A ko ti je brat?“ – pita namrgođeni stražar Ibro. „Rešad“, poluglasno i bojažljivo odgovara Raif. „A i ti si Dizdarević?“ „Jesam.“ „Vi Dizdarevići čim odrastete obavezno završite u ćelovini. E i ti ćeš ubrzo k meni, u zatvor.“ Istrčao sam k'o metak i rekao materi: „Ne šalji me više u ćelovinu.“
