
Politički zemljotres
Voditeljica zaklade FES u Parizu Adrienne Woltersdorf o presudi protiv Marine Le Pen i njenom isključenju sa predsjedničkih izbora 2027. godine.
Voditeljica zaklade FES u Parizu Adrienne Woltersdorf o presudi protiv Marine Le Pen i njenom isključenju sa predsjedničkih izbora 2027. godine.
Strano telo koje je neovlašćeno banulo u Klinički centar među ljude sa teškim opekotinama, javilo se samo. Da, ja sam bio tamo. Lično sam gradio taj centar, upao sam po svojoj odluci. Niko nije mogao da me spreči, čak i da je neko pokušao. Kako da to učini? Mogu da uđem gde želim. Imate li neki problem sa tim?
Na Balkanu se uvijek živjela iluzija. Kod sviju. Samo su različiti prijatelji, a i neprijatelji. Jedni su uvijek vjerovali i čekali pomoć od braće Rusa sa istoka, a od nedavno se ponadali da će i Amerikanci shvatiti njihovo dugogodišnje prijateljstvo, pa od Trampa očekivali da riješi njihove muke i na Kosovu i one sa Srbima van Srbije. I umjesto toga dobili carinu od 37 posto, više od svih drugih ili samo manje od onih propisanih Kini. Ostatak Srba je ostao tamo gdje i jeste, i u gorem položaju nego što jeste.
S glavom je, hvala na pitanju, sve u najboljem redu, a hrvatska desnica nije delulu. Postoje dobri razlozi zbog kojih je, tri i po decenije nakon raspada Jugoslavije, još uvijek opsjednuta bivšom državom toliko da njenu zastavu stavlja na jumbo plakate.
Dodikove metode su lukavija od Karadžićevih ili Martićevih. On zasad ne ispaljuje metke, nego antiustavne zakone. Umjesto barikada na ulicama, on koristi blokade institucije. Umjesto minobacača, koristi medije. Institucionalna blokada Bosne i Hercegovine u njegovoj režiji savršeno se uklapa u ono što bismo mogli nazvati “hibridnom strategijom secesionizma”. Sukcesivno paralizira Bosnu i Hercegovinu -institucija po institucija, agencija po agencija, nadležnost po nadležnost. To je stanje između mira i rata, u kojem država postepeno, gotovo neprimjetno, gubi kontrolu nad dijelom vlastitog teritorija.
Moja majka je svog oca, a mog djeda, krivila za moju opsjednutost sportom. Mali mora učit, a vas dvojica stvarno niste normalni. Crno-bijeli televizor Ei-Niš u mojoj kući bio je vječno na programu 2, s kojeg je uglavnom emitiran sport, i to sport u pravom svom smislu, dakle i skijanje zimi, nogomet, košarka, pa sve do stolnog tenisa.
U svakom poglavlju "Znanosti mogućeg i nemogućeg", gdje razvija "teoriju konstruktora", fizičarka Chiara Marletto uzima neki problem znanosti i izmjenjuje neki početni uvjet kako bi dobila nova saznanja o otvorenim pitanjima u fizici. Motivirani ovom knjigom i klimatskim promjenama, zadali smo ChatGPT-ju da nam osmisli alternativni scenarij svijeta u kojem smo sa svim zelenim politikama počeli još 1970-ih.
HDZ/DP-Plenkovićeva tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena kao slika Doriana Graya? Iznutra dozlaboga izjedena hrđom što kobno napreduje, a izvana se ljušti lažna ljepota tzv. demokracije i ljudskih prava za sve njezine žitelje.
Europa je odahnula, Britanija i Francuska su odahnule, Poljska je odahnula, cijeli je svijet odahnuo, i ne znajući zapravo koliko je te dramatične noći između 14. i 15. ožujka 1939. bio blizu apokalipsi. Drugi svjetski rat spriječen je historijskim, veličanstvenim trijumfom diplomacije, dijaloga, kompromisa, zdravog razuma i dobre volje.
Starka od 101 godine uzburkala je javnost svojom pričom o bitkama za Široki Brijeg, digli su se na noge tamošnji fratri i hrvatski desničari, a poseban se krimen stavlja na teret predsjedniku države čijoj je inauguraciji prisustvovala i Vjera Andrijić, kao posljednja živa partizanka i učesnica bitaka na Sutjesci i Neretvi. Pa se predsjednik Zoran Milanović ondanekim nemuštim jezikom ogradio.
Samo nekoliko nedelja pre saveznih izbora 23. februara, Nemačka je doživela politički zemljotres. Po prvi put, glavna opoziciona stranka desnog centra, Hrišćansko-demokratska unija (CDU), oslonila se na podršku ekstremno desničarske Alternative za Nemačku (AfD) za usvajanje predloga u nacionalnom parlamentu.
Ne samo da se Donald Trump vratio u Belu kuću, nego se i u Austriji očekuje da će krajnja desnica dobiti mesto kancelara, prvi put u posleratnoj istoriji zemlje, dok Nemačku, posle sloma „semafor“ koalicije, očekuju krajnje neizvesni izbori sledećeg meseca. Da li je svaka od ovih zemalja nesrećna na svoj način (da parafraziramo Tolstoja) ili postoji neki zajednički imenilac?