Foto: Dejan Rakita/PIXSELL
Milorad Dodik je u svojoj dugoj političkoj karijeri vrijeđao sve i prijetio svakome bez previše zadrške, ograničenja kućnog odgoja i fundamentalne ljudske pristojnosti. Kroz godine je tako na meti imao američke ambasadore, svoje političke protivnike u Republici Srpskoj i BiH, ali i svoje koalicijske partnere, pa naravno i Bošnjake i Hrvate kao narode u cjelini.
Da nije zabilježeno, bilo bi nevjerojatno što je sve taj čovjek izgovorio u proteklih 30 godina. Hrvate je proglasio genocidnim, Bošnjake je optužio da u Potočarima sahranjuju prazne sanduke, opoziciji je psovao sve po spisku, kao i raznim predstavnicima međunarodne zajednice, a naročito je rigao vatru u pravcu novinara koji bi se usudili postaviti pitanja koja mu nisu po volji.
Nakon podugačke liste sada prijeti i Srbima
Ipak, uvijek je pazio da izbjegne uvrede i prijetnje Srbima, jer se stilizirao u najvećeg branitelja srpstva i Republike Srpske, dok se osobno bogatio i ekonomski ruinirao manji bosanskohercegovački entitet. Dodik je uvijek bio iznimno sposoban političar, koji je svoju besramnost i bahatost ciljano i promišljeno koristio, te većinom tako i dobivao ono što hoće. Svatko tko je potcijenio Dodikovu lukavost i političko umijeće se na kraju nije dobro proveo, te je na ovaj ili onaj način bio poražen.
Baš zato je fascinantno, ali i zadovoljavajuće gledati kako se koprca u situaciji u koju se sam doveo i kako više ne povlači promišljene političke poteze, gledajući unaprijed i određujući tempo svima drugima, već ide iz improvizacije u blef, iz blefa u blamažu, iz blamaže u autodestrukciju.
“Mi ćemo vrlo odlučno postupati. Oni nisu tamo jer su školovani ili jer su pravnici nego da poštuju RS. A, ako neko ne poštuje institucije RS-a, onda ni mi nemamo razloga da njih poštujemo. Ja sam već, dolazeći ovamo, dao nalog da se popišu svi oni koji rade u VSTV-u, a predstavnici su sudova i tužilaštava. Tamo odakle su oni, ako su odavde iz Zvornika, ako je neko član VSTV-a i nastavi tamo raditi i biti sudija ovdje, bit će ukinut sud ovdje i biti prebačen u drugo mjesto, a mi ga nećemo finansirati”, govorio je Dodik 19. marta u Zvorniku u vezi toga što Srbi koji rade u institucijama BiH – naročito Sudu BiH, SIPA-i i Tužilaštvu BiH – nisu napustili svoja radna mjesta kako je to on od njih prethodno zatražio.
Da je samo to rekao, bio bi to pucanj u vlastitu nogu, jer je Dodik, de facto, priznao da pravi liste Srba kojima će se osvećivati jer ga ne slušaju.
No, nije tu stao:
“Ima i jedna ideja, što se meni sviđa. Nismo to ugradili u krivični zakon, a moguće je da ćemo ugraditi. Svako ko nastaviti da radi i uzurpira mjesto RS-u, jer to dobija RS, a ne oni, izučavamo način da im u RS-u konfiskujemo imovinu u RS-u. To ćemo u narednim mjesecima uraditi, pa oni su pravnici i neka dokazuju da su u pravu.”
Pa ko među Srbima onda ne bi podržao čovjeka koji im prijeti da će ih osiromašiti, progoniti, pretvoriti ih u beskućnike? Da će im oduzeti djedovinu jer se nisu povinovali njegovim hirovima i suludim potezima, čiji je jedini cilj spašavanje vlastite stražnjice?
Nakon svih drugih tako su Dodiku na metu došli i Srbi, isti oni Srbi koje on kao spašava i o čijoj budućnosti brine. Pisali smo još početkom prošle godine o Srbima koji mrze Dodika, kojih ni tada nije bio mali broj. U međuvremenu se pokazalo da je odbojnost prema formalnom predsjedniku Republike Srpske samo porasla, čemu je on sam najviše kumovao.
Niko neće s konja na magarca na izdisaju
Već je na skupu koji je 25. februara organiziran u Banja Luci u povodu presude Dodiku bilo jasno da Srbi iz Republike Srpske nemaju namjeru žrtvovati sebe u ime njegovih interesa. Odaziv je bio slab, a prosjek godina onih koji su došli oko 60. Nije pomogao ni organizirani prevoz iz različitih dijelova RS-a, pa ni pojavljivanje Zmaja od Šipova. Dodik je verbalno divljao i lupetao kroz cijeli svoj govor, ali nije uspio zapaliti patriotsku vatru među okupljenima. Bilo je jasno da su to izluđeni i iscrpljeni ljudi na koje budućnost ne računa. Onaj produktivni dio stanovništva RS-a i Banja Luke se taj dan na Dodikovom skupu nije mogao naći ni mikroskopom.
Pravo razotkrivanje je pak krenulo nakon što je Dodik prije par sedmica apelirao na Srbe koje rade u institucijama BiH da napuste svoja radna mjesta. Ispostavilo se da oni na to nisu spremni.
“Srbi koji ostanu raditi pri institucijama Bosne i Hercegovine bit će proglašeni za trajne izdajnike. Objesit ćemo njihova imena na pločama gdje god budemo mogli, u medijima i svugdje. Nećemo tolerisati izdaju”, zaprijetio je Dodik Srbima. Oni su ga hlado izignorirali.
Eskalirao je svoje prijetnje kad je u Krivični zakonik RS-a izglasana odredba koja predviđa da će oni koji Dodika ne poslušaju kazniti “kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina zatvora”. Opet ćorak.
Zapravo je takva reakcija zaposlenih Srba potpuno logična. Imaju svoje karijere, imaju kredite koje treba otplaćivati, imaju djecu do čije im je budućnosti stalo, imaju i svoje ljudsko dostojanstvo, i kad se sve to zbroji, jasno je da će izabrati sebe a ne Dodika. Znaju svi oni i kakvo je stanje u institucijama RS-a u koje ih Dodik zove, kao i kakva je ekonomska situacija u RS-u, te suvislo zaključuju da nisu ni ludi ni glupi da s konja odu na magarca bez nogu koji je na izdisaju.
Najveći šamar je Dodik dobio od Srba iz SIPA-e. Tamo je zaposleno oko 300 Srba, a prema službenim podacima iz SIPA-e su samo četvorica (i to dvojica pred penziju, jedan uposlenik te direktor Ćulum kao politička ličnost) zatražila premještaj u MUP RS. Koja šamarčina Dodiku, koji potpuni poraz.
Razlog tome je očit: sada je i Srbima u BiH potpuno jasno da nitko ne radi protiv njih i njihovih interesa kao Milorad Dodik. U krajnjoj liniji, nitko nije nikad uspio tako ugroziti opstojnost Republike Srpske kao on. Jer sve ovo što Dodik izvodi da bi se spasio od odlaska u zatvor nije toliko kriza Bosne i Hercegovine koliko kriza Republike Srpske. Ne prijeti nestanak BiH, već RS-u.
PRODAO BI I ONO ZADNJE ŠTO MOŽE DA SPASI SEBE
To je ono što nam pokazuje odluka Srba da ostanu na svojim poslovima u Sarajevu. Nije ovo više 1996. pa da se iskopavaju grobovi predaka i napuštaju stanovi samo zato što je vodstvo Republike Srpske tako naredilo. Srbi u bh. institucijama nisu tamo ostali ni zbog nekakvog velikog patriotizma ili ljubavi prema državi BiH. To vrijeme je isto prošlo, koliko god neki političari iz tzv. probosanskih snaga muzli tu retoričku kravu uz asistenciju izabranih poltronskih sarajevskih medija.
Živimo u vremenu interesa, ne ideala, a lideri poput Dodika su Srbe vlastitim primjerom naučili da je osobni interes iznad svega. Kakvo srpstvo, kakva Republika Srpska, kakvi bakrači! Ključno pitanje je što se više isplati i za koga. I tako su Srbi sjeli i izračunali. Odgovor je: Bosna i Hercegovina se više isplati.
Još važnije je što se Dodik Srbima u Republici Srpskoj i BiH više ne isplati. On se isplati samo sebi, Gorici i Igoru, te sve užem krugu njegovih poslušnika i pristaša.
To je Dodik posve razgolitio u intervjuu za marginalni desničarski američki list The American Conservative, u kojem je očajnički ponudio “svetu srpsku zemlju” Amerikancima, samo da ga spasu od zatvora.
“U istočnom regionu Republike Srpske, blizu granice sa Srbijom, postoje značajna nalazišta litijuma, magnezijuma i drugih minerala retkih zemalja. Neka procjena je da njihova komercijalna vrijednost prelazi 100 milijardi dolara“, kazao je Dodik.
Pa nastavio: “Vlada Republike Srpske, u saradnji sa predsjednikom Trumpom, spremna je da ubrza izdavanje svih potrebnih rudarskih dozvola za američke kompanije odabrane da učestvuju u sporazumu o rijetkim mineralima.”
Drugim riječima, Dodik bi prodao i ono zadnje u RS-u što prodati može, pritom bez ikakve brige za potencijalnu devastaciju okoliša, samo zbog vlastitog interesa. Sada je i Srbima jasno da će Dodik žrtvovati sve, uključujući i njihovu djecu, samo da bi sebe spasio.
Dodik radi protiv Srba u BiH, on im najviše radi o glavi. On radi i protiv Republike Srpske dok na sav glas viče da je štiti. Ali cijela ta iluzija je sada pukla kao mjehur od sapunice. I na scenu konačno dolazi istina, a to je da postoji samo jedna riječ koja precizno opisuje Dodikovo ponašanje. Ta riječ je – veleizdaja.
