Foto: Picture alliance / Reuters | Marvellous Durowaiye
Osim ako diplomatski napori u posljednjem trenutku ne mogu spasiti stvar, čini se da će Ekonomska zajednica zapadnoafričkih država (ECOWAS) sljedećeg mjeseca obilježiti svoju 50. godišnjicu, ne samo što su tri države članice u nedostatku, već će se i suočiti s početkom trgovinskog rata koji prijeti da poništi njene višedecenijske napore u postizanju regionalne integracije i slobodne trgovine.
Od jula 2023. 15-člani regionalni blok osnovan 1975. zahvaćen je krizom legitimiteta zbog svog stava na talasu vojnih udara u regionu. Između 2020. i 2023., Mali (2020. i 2021.), Burkina Faso (2022.) i nedavno Niger (2023.) doživjeli su seriju državnih udara u kojima su rušenje demokratski izabranih vlada i preuzimanje vlasti od strane hunti. Potonji, potaknut talasom antizapadnog raspoloženja koji je zapljusnuo region, krenuo je da okonča decenijama duge vojne i ekonomske saveze sa bivšim kolonizatorom Francuskom, kao i sa SAD, Nemačkom i EU, u korist odnosa sa Rusijom i Kinom.
Ali tek u julu 2023., kada je vojna hunta predvođena Tchianijem preuzela vlast u Nigeru, tinjajuće nezadovoljstvo u regionalnom bloku preraslo je u podjelu i formirana je konfederacija Saveza država Sahela (AES), odbrambenog pakta koji se sastoji od otcijepljenih država Mali, Burkina Faso i Niger.
U susret trgovinskom ratu?
Od svog pojavljivanja na zapadnoafričkom pejzažu, AES se brzo pretvorio u suštinskog regionalnog rivala sa agendom za monetarnu, ekonomsku, trgovinsku i kulturnu integraciju. Dana 29. januara, zemlje AES-a su se zvanično povukle iz ECOWAS-a nakon što su poštovale obavezni jednogodišnji otkazni rok. Blok sada ima svoju zastavu i pasoš, kao i centralnu banku i valutu.
Prije dvije sedmice, AES je uveo uvoznu carinu od 0,5 posto na svu robu iz zemalja članica ECOWAS-a, što je potez koji povećava izglede za trgovinski rat. Tarifa, koja je odmah stupila na snagu, odnosi se na svu robu, isključujući humanitarnu pomoć, koja ulazi u tri zemlje. Ova nova politika je u suprotnosti s namjerom ECOWAS-a prema Šemi liberalizacije trgovine (ETLS) i investicionom politikom da nastavi osiguravati otvorene granice i slobodno kretanje robe između svojih članica i zemalja AES-a uprkos njihovom službenom izlasku iz bloka.
Novi porez prijeti da poremeti trgovinske tokove i povisi cijene hrane u cijelom regionu.
AES je branio davanje kao sredstvo za prikupljanje prihoda za finansiranje svojih aktivnosti. S obzirom na to da su zemlje AES-a u nedostatku novca i trenutno imaju minimalne administrativne kapacitete za upravljanje složenijim politikama, nije iznenađujuće što su pribjegle ovoj mjeri. Uvozne carine su politika „udara pera“, koja pruža brži način za povećanje prihoda od dugoročnog ulaganja u povećanje prihoda kroz izvozna tržišta i razvoj drugih područja komparativne prednosti. Međutim, istovremeno mogu poslužiti i kao prečica preko litice. Ovisno o tome kako države ECOWAS reaguju, uvozne carine AES-a rizikuju da izazovu protumjere – nešto što bi samo pogoršalo ionako lošu situaciju.
Novi porez prijeti da poremeti trgovinske tokove i povisi cijene hrane u cijelom regionu. Ali uticaj bi mogao biti daleko gori za alijansu, čije su zemlje članice među najsiromašnijim zemljama svijeta. Budući da nemaju izlaz na more, zemlje AES-a uvelike ovise o uvozu preko luka preko svojih južnih susjeda ECOWAS, prvenstveno Obale Slonovače, Gane, Togoa, Senegala i Benina. Dakle, dodavanje ove tarife značajno će povećati cijenu uvoza, uključujući i hranu, za građane zemalja članica AES-a. Nigerija je, na primjer, treći najveći trgovinski partner Nigera nakon Francuske i Malija. A posljednjih mjeseci, Niger je patio od čestih nestanka struje i nestašice goriva zbog sve manje ponude iz susjedne Nigerije.
Namet AES također doprinosi rastućim strukturnim, logističkim i političkim izazovima koji i dalje ometaju rast unutarafričke trgovine, a posebno realizaciju Afričke kontinentalne slobodne trgovinske zone (AfCFTA), koja je stupila na snagu 2021. Za kontinent od 1,3 milijarde ljudi, AfCFTA bi trebalo da bude najveće područje slobodne trgovine na svijetu. Nažalost, to još nije slučaj. Prema podacima iz Trade Data Monitora, vrijednost unutarafričke trgovine iznosila je 192,2 milijarde dolara u 2023. godini, što predstavlja samo 14,9 posto ukupne afričke trgovine. Tokom istog perioda, globalni udio unutarafričkog izvoza i uvoza također je opao sa 14,5 posto u 2021. na 13,7 posto u 2022.
Payback
Da li će se Zapadna Afrika vratiti na pravi put sa AfCFTA zavisiće od mogućnosti da se zemlje AES-a ubede da se ponovo pridruže ECOWAS-u do jula 2025. godine, kada na kraju ističe grejs period koji je odobren u trenutku njihovog izlaska u januaru. Zemlje AES-a čine oko 17 posto ukupne populacije ECOWAS-a od 446 miliona, više od polovine ukupne površine zemlje od preko 5 miliona kvadratnih kilometara i oko 7,7 posto njenog ukupnog BDP-a. Njihov odlazak bacio je ECOWAS u najgoru krizu u poslednjih pola veka.
Trenutna putanja političke polarizacije i potencijalni tarifni rat samo će dovesti do zajedničke propasti svih.
Ipak, ovo nije bila neizbježna kriza. Umjesto toga, regionalni blok je ušao širom otvorenih očiju. Budući da se sve uzme u obzir, podjela se može smatrati osvetom za udaljavanje ECOWAS-a od svojih temeljnih panafričkih ideala i grešaka koje je napravio u rukovanju pučem u Nigeru. Prilikom svog osnivanja prije pola stoljeća, ECOWAS je izložio viziju solidarnosti, kolektivne samopouzdanja, neagresije i održavanja regionalnog mira i stabilnosti. Međutim, tokom decenija, ne samo da unija nije bila vjerna ovim idealima, već je i njena šuplja odbrana demokracije, dok je tolerirala tesne despote kao što je Faure Gnassingbé iz Toga u svojim redovima, proizvela krizu legitimiteta koja je regionalnom tijelu oduzela moralni autoritet da uvede disciplinu u vremenima previranja.
Ova kriza legitimiteta se trenutno pojačava jer AES nastavlja da koristi suverenu i antiimperijalističku retoriku kako bi se pozicionirao kao dostojna alternativa. Ali trenutna putanja političke polarizacije i potencijalni tarifni rat samo će dovesti do zajedničke propasti svih. Otuda hitna potreba da ECOWAS izbjegne popuštanje pred provokacijama i umjesto toga uposli diplomatiju kako bi riješio izazove do kojih je došlo uvođenjem uvoznih dažbina od strane AES-a.
Upravo je neuspjeh da se krene diplomatskim putem doveo do ćorsokaka. Ovo je lekcija koju ECOWAS mora naučiti dok počinje ponovo zamišljati svoju ulogu regionalnog bloka za sljedećih pola stoljeća. Ako to ne učinite, to bi moglo značiti dalju eroziju uticaja i relevantnosti bloka u narednih 50 godina.
