Hajdemo.
Ostavimo ovu godinu prokletim demonima.
Merkurima.
I vidljivim i nevidljivim retrogradnim silama.
Nikada ti do sada nisam rekao: ostavi i njega.
Bespredmetno obitava u tvojim svjetovima.
Ledena je čestica, prašina koja ti neprestano upada u oči.
Razdanjeno zamagli.
Zamagljeno u tamu pretvori.
Rijeka sitnih komada koji se zabijaju u tvoju orbitu.
Imaš pravo na bolji život.
———-
Sjećam se svog života u Freetown-u.
Kolijevka slobode Zapadne Afrike.
I najljepših plaža.
Podsjećaš me na taj grad.
Ti si Freetown ljudskog roda.
Nastao je tačno prije 200 godina od godine tvog rođenja.
Mjesto za slobodne ljude tog podneblja i vremena.
Prelijepih obala. Živopisnih ulica.
Užurban. Glasan. Topao. Gostoljubiv.
I mjesto gdje je nastao termin: krvavi dijamant.
Toliko smo ratova vodili. Bespredmetnih.
Zrcalili smo se u odsjajima nemogućih rasprava. Ratovali riječima.
I emocijama.
Krvarili dušom.
Svaki svjetlucavi dijamant sreće pretvarali u obračun.
Sjećam se svog života u Freetown-u.
U tom gradu se nalazi najljepša prirodna luka.
Želim biti to za tebe.
Hajdemo u Sierra Leone.
Na Božić. I Novu godinu.
Mislima. Ljubavlju. Bez novih ratova.
Tačno znam da na obali Freetown-a valovi tiho pričaju svoje priče,
Miris mora i vjetar što nosi sjećanja.
Dopast će ti se.
Hodajmo tim ulicama punim života, bez žurbe,
U ritmu grada koji ċe da diše zajedno sa nama.
Božić u Sierra Leone će nositi miris toplog pijeska,
Svjetla će ploviti po vodi, a mi ćemo se smijati.
Bez dijamanata obojenih tugom,
Samo dragulji smijeha i trenutaka što ostaju zauvijek.
Plovimo mislima preko oceana prošlih dana.
Nosit ćemo u srcima mir i male svjetlosti.
———-
Ostavi njega. I sve te ćestice prašine.
Ne zaboravi.
Božić je. I Nova godina.
Poželi nas.
Došlo je pravo vrijeme. Počnimo sa radom.
U podne.
Radit ćemo do ponoći.
Sačekati taj otkucaj triangla, okrenuti list i stati u red.
Hajdemo. U Sierra Leone.
