Dok ovo pišem, najmanje šezdeset ljudi, izravno ili s odgodom, ubio je požar na koncertu u diskoteci u Kočanima u Sjevernoj Makedoniji.
Zapravo, većinom djece.
Jer gotovo sve žrtve mlađe su od 25 godina.
Ozlijeđenih, većinom teško, više je od 150.
Na koncertu za koji je službeno prodano 250 ulaznica, a u „diskoteku“ se naguralo više od 500 ljudi.
Misli li itko da onih drugih 250 zaista nije platilo ulaznicu pohlepnom gazdi?
Nego da ih je ta dobra duša pustila da uđu besplatno.
Pardon, u baraku koja nije imala legalne dozvole za održavanje koncerata.
Zapravo nije imala dozvolu ni za što od onoga što se tamo godinama dešavalo.
Službeno, to mjesto je bilo – obrtnički proizvodni pogon.
Stvarno je to bila šupetina nedostojna da služi kao skladište.
Sa spužvom u zidovima ka zaštitom (?!).
I svim ostalim elementima koji su „dušu dali“ za smrtonosni požar.
Misli li itko da je vlasnik „diskoteke“ za to jedini krivac?
Sjevernomakedonski premijer Mickoski priznaje da je ta gnjida tek posljednji krivac u nizu.
Koji čine državne institucije i njihovi službenici.
Ali svu odgovornost prebacuje na prethodnu vlast u zemlji.
Svoje političke protivnike.
Kao da su njegovih premijerskih osam mjeseci, a i prije toga punih sedam godina provedenih na čelu VMRO DPMNE-a, pa još prije toga vrijeme provedeno na dužnosti glavnog tajnika te stranke – pojeli skakavci.
Stranka VMRO DPMNE jest bila godinama u opoziciji, ali je, kao i u drugim državama nastalima na ruševinama SFRJ, započevši kao nacionalistički pokret, postavila sustavnu korupciju u temelje države.
Kako god bilo, u Kočanima, gradiću od 15 tisuća stanovnika i općini s ne više od tridesetak tisuća, svatko je u požaru već izgubio barem nekoga koga poznaje.
A samo ukupan broj onih koji su izgubili najbliže piše se s četiri znamenke.
Izbezumljeni ljudi demolirali su kafić vlasnika „diskoteke“ i porazbijali prozore na zgradi općinske uprave.
Zasad.
U Sjevernoj Makedoniji spremaju se ozbiljni prosvjedi protiv korupcije.
Koja je rezultirala (i) kočanskom tragedijom.
Mjesto Kočani, općina i čitav kraj vape za ozbiljnom i dugotrajnom psihološkom pomoći.
Uz hitnu medicinsku.
Te zaslužuju najdublje poštovanje i najiskrenije suosjećanje.
Zbog velikog broja teško ozlijeđenih, nekoliko susjednih država, među kojima prednjače bivši dijelovi jugoslavenske federacije, ponudilo je pomoć.
U njihovim bolnicama zbrinut je dio najteže ozlijeđenih, od kojih neke za život drži tek tanka nit.
Tim povodom najviši politički predstavnici tih država dali su izjave.
Koje su još jednom pokazale kakvi su ljudi.
Idiot: „Suosjećanje je najveća slabost društva!“
Hrvatski premijer Andrej Plenković, naprimjer, kazao je da ga je povodom tragedije nazvao premijer Sjeverne Makedonije Hristijan Mickoski.
Pritom je smatrao obaveznim naglasiti da on i Mickoski nisu samo kolege po radnom mjestu nego i prijatelji.
Kakve to jebene veze ima s tragedijom?!
Ne bi smjelo imati baš nikakve.
Izuzev ako Plenković nije kanio time poručiti da su žrtve iz Kočana primljene u hrvatske bolnice – zbog prijateljstva dvaju premijera.
Dakle, zbog toga što je hrvatski premijer sjevernomakedonskom učinio privatnu uslugu.
U svakom slučaju, ton kojim je to rekao taj „japajaičar“ ne skidajući s lica blazirani osmijeh, koji je njegov zaštitni znak, dodatno je potencirao njegovu ravnodušnost prema plaču nad žrtvama.
Psihopat Aleksandar Vučić pak u odjel intenzivne njege beogradske bolnice dovukao je desetak ekipa za koje mi se gadi reći da su novinarske.
Pozvao ih je, a oni su poslušno dolepršali da bi lešinarski bilježili još jedno morbidno verbalno samozadovoljavanje „nenadležnog“.
Koji još nije potrošio sve krokodilske suze korištene za potrebe lažnog oplakivanja poginulih pri padu nadstrešnice novosadskog željezničkog kolodvora.
A, ne mareći hoće li tko stradati, bio je spreman samo nekoliko sati prije tragedije u Kočanima inscenirati nerede na beogradskom prosvjedu protiv njega.
Gdje se okupilo više stotina tisuća gnjevnih ljudi.
Na vrhuncu vala prosvjednih skupova širom Srbije.
Za koje je okidač bila smrt 15 ljudi u Novom Sadu.
Koja je rezultat korupcije.
Ali se gnjev nakupljao godinama zbog ponašanja Aleksandra Vučića, lika koji je, preduhitrivši čak i Donalda Trumpa, proveo državni udar s mjesta predsjednika države.
Tom i takvom Vučiću u ime svih žrtava, do kojih mu je stalo kao do lanjskog snijega, poručujem ono što mu na subotnjem prosvjedu nisu rekli, a trebali su, prefini studenti.
M’rš, bre!
Idi pa se leči!
Ili još bolje…
Idi pa se druži s Trumpovom miljenikom Elonom Muskom, idiotom koji tvrdi da je suosjećanje najveća slabost društva.
A žrtve pusti da odboluju.
I prime stvarno suosjećanje normalnih.
