Danas je 30. svibnja, Dan državnosti Republike Hrvatske.
U programu televizije N1 Hrvatska tom su prigodom, neposredno pred praznik, o tome koji je datum najlogičniji za obilježavanje Dana državnosti razgovarala dva povjesničara.
Dva doktora znanosti.
Točnije, povjesničar Hrvoje Klasić i povjesničar na borbenom zadatku Ante Nazor.
Hrvoje Klasić zaposlen je kao izvanredni profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Tamo predaje kolegije iz suvremene hrvatske i svjetske povijesti.
Zadatak Hrvoja Klasića je da sa znanstvenog stajališta tumači povijesne procese i događaje.
Ante Nazor je ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata (HMDCDR) u Zagrebu.
Uz to je predavač na Visokoj dočasničkoj školi.
Tamo podučava vojnu povijest.
Uz to je i časnik za vojnu povijest u Zavodu za znanstveno-istraživački rad Ministarstva obrane Republike Hrvatske.
Nazorov borbeni zadatak je titulom doktora znanosti s prestižnih političko-aktivističkih pozicija podržavati nacionalističku mitomaniju.
Klasić smatra da bi najpogodniji datum za obilježavanje Dana državnosti bio 8. listopada.
Jer 8. listopada 1991. stupila je na snagu odluka o samostalnosti, koja je donesena 25. lipnja te godine.
Nazorove pak „povjesničarske“ izjave su se uobičajeno kvalificirale za rubriku „Povijesne šale i pošalice“.
Iako zapravo i nisu smiješne.
Nova povijesna disciplina: Emotivno obilježavanje prošlosti
„Nema pravog datuma, nego službenog datuma. Datum 30. svibnja 1990. godine ima svoju logiku, temelj, i ima svoje značenje jer je to odluka Hrvatskog sabora“, izjavio je tako Nazor.
Aha… I bi Dan državnosti.
Ako je bilo koja odluka Hrvatskog sabora neupitno najbolja i ako slijedom toga svaka odluka Hrvatskog sabora „ima svoju logiku, temelj i ima svoje značenje“, kako Nazoru nije najtočnije i najutemeljenije da dan državnosti bude 25. lipnja.
Na datum kad je Hrvatski sabor odlučio o samostalnosti.
Pa to je bar jednostavno.
Zbog toga što je Hrvatski sabor naknadno odlučio da Dan državnosti nije datum kad je Hrvatski sabor odlučio da je Hrvatska samostalna, to jest država.
Nego datum kad je održana konstituirajuća sjednica prvog višestranačkog Sabora u Hrvatskoj.
Sabora Socijalističke Republike Hrvatske.
Jedne od republika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Pardon… Na dan kad je HDZ-u i službeno potvrđena prva pobjeda na izborima.
Logika je, po Nazoru, povjesničaru na političkom zadatku, postala nepotrebna disciplina.
Umjesto nje trebalo bi uvesti naprimjer… studij emotivnog obilježavanja prošlosti.
Jer što…
„Da se mene kao povjesničara pitalo, meni je idealan datum za dan državnosti 7. lipnja 879. godine jer je papa Ivan VIII. poslao pismo dragom sinu Branimiru gdje je blagoslovio zemlju i narod kojim vlada. Za mene je to domovnica hrvatske državnosti. Žao mi je što to nije datum“, izvolio je prinijeti pozornosti svekolikog puka dr. sc. Ante Nazor.
U devetom stoljeću nije postojala država Hrvatska, a nakon papinog pisma knezu Branimiru knez je i dalje vladao – kneževinom.
Koja nije imala punu suverenost.
I u kojoj je neograničenu vlast u svemu imao knez.
Primijenjena povijest: Od kneza Branimira do oslobođenja Knina
Štoviše, tim pismom papa zapravo potvrđuje kneževu vlast i daje mu duhovnu potporu od vrha Katoličke crkve.
Ali kad se povijest obilježava emotivno… sve je moguće.
No nije to sve…
Evo još malo Ante Nazora.
„Međutim, u novijoj povijesti mislim da su tri datuma koja su emotivno obilježila našu noviju povijest. Jedan je svakako 30. svibnja, drugi je 15. siječnja 1992. godine, kad smo dobili međunarodno priznanje od država Europske zajednice, i treći je 5. kolovoza 1995. godine, odnosno oslobađanje Knina“, zaključio je Nazor u programu N1.
Gle čuda, nije se Nazor sjetio dodati ovdje i Prvo zasjedanje ZAVNOH-a (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske) održano 13. i 14. lipnja 1943. godine u Topuskom.
Na kojem je ZAVNOH postao legitimni predstavnik hrvatskog naroda u oslobođenim područjima i baza za buduće političke odluke.
I kad je istaknuto pravo Hrvatske na obnovu svoje državnosti i samouprave unutar buduće federativne Jugoslavije.
A ako postoji dvojba oko toga je li pogodniji datum 13. ili 14. lipnja Anti Nazoru nudim pomoć.
Vladimir Nazor izabran je za predsjednika Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) drugog, završnog dana zasjedanja – 14. lipnja.
U prijevodu – Vladimir Nazor (ne Nazor povjesničar) bio je prvi predsjednik Hrvatske.
Žalim, ekipa, ali to nikako nije mogao biti naprimjer Ante Pavelić.
Nezavisna Država Hrvatska nije bila ni nezavisna ni Hrvatska.
A poglavnik Pavelić bio je „tri u jedan“.
I poglavar i premijer nacifašističke tvorevine te vođa ustaškog pokreta.
Sve se može kad se hoće. A hoće se, kad se već može.
No da vidimo kako stoje stvari s onim datumima i događajima koje Ante Nazor smatra podobnim za Dan državnosti.
Što se tiče 30. svibnja, to smo valjda već riješili.
Država nije uspostavljena pobjedom HDZ-a na izborima.
A 15. siječnja (1992.) Republiku Hrvatsku službeno su priznali kao neovisnu državu tadašnja EZ (današnja EU) te još sedam država koje nisu bile u EZ-u.
Zanimljivo… Na isti datum, ali godinu dana ranije, Slovenija i Hrvatska zajedno su donijele Proglas o suverenosti.
Čime su se službeno odvojile (od SFRJ) i proglasile svoju samostalnost.
A Knin je od prvog dana bio u Republici Hrvatskoj.
I njegovo terorističko otimanje u samoproglašenu SAO Krajinu Hrvatska vlast logično nikada nije priznala.
Pa kako onda oslobađanje Knina može biti simbolom državnosti.
A ne može, naprimjer, to biti.
Odgovor je jednostavan.
Sve se može kad se hoće.
A hoće se, kad se već može.
Ali kako je odavno poznata ona da se s rogatima ne možeš bosti, a i ona da se treba pridružiti onima koje ne možeš pobijediti – predajem se.
Pa, rukovodeći se trendom emotivnog obilježavanja prošlosti, imam i ja prijedlog.
Mislim da bi dan državnosti Republike Hrvatske trebao biti 1. srpnja.
Zbog čega?
Zbog toga što je 1. srpnja 1991., 13 mjeseci nakon pobjede HDZ-a na izborima u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj (dakle datuma koji se u Republici Hrvatskoj obilježava kao Dan državnosti) Stjepan Mesić, tada HDZ-ovac, postao predsjednik Predsjedništva SFRJ.
Ako se netko ne sjeća, Republika Hrvatska proglašena je 25. lipnja 1991. godine.
Ups… Šest dana prije nego što je član HDZ-a postao prvi čovjek SFRJ!
U državi koja ima tako ogroman identitetski problem uopće ne treba čuditi ono što će se za mjesec dana dogoditi na zagrebačkom Hipodromu.
Nastup beznačajnog glazbenika ali vještog manipulatora Marka Perkovića, koji se odaziva na nadimak Thompson.
Sluđenost puka u državi u kojoj je moguće da neki povjesničari pristaju na borbeni zadatak štićenja i širenja nacionalističkog povijesnog revizionizma, a političari svih fela se prave mutavi, rezultirat će s pola milijuna ljudi u neljudskim uvjetima.
Iako svi koji su za to odgovorni znaju što čine.
Pa stoga čak ni oni religiozni među njima nemaju moralno pravo tražiti božji oprost grijeha.
A nama koji smo ateisti ostaje samo da „pregrizemo“ svoje čvrsto uvjerenje ovaj put i usrdno se pomolimo Bogu, koliko god ne vjerovali, da se taj simbol svekolikog licemjerja ne pretvori u tragediju.
Jer bojim se da druge pomoći ionako nema.