Foto: Thomas Padilla
Vidimo li sada politički kraj Marine Le Pen? Francuska pravna država je jaka, ona se međutim predstavlja kao žrtva.
Pitanja postavljao Philipp Kauppert
Dugo očekivana presuda u procesu protiv predsjednice desničarsko ekstremne Rassemblement National (RN) zbog pronevjere novaca EU izazvala je velike reakcije. Kakve su bile reakcije u Francuskoj?
Šok, nevjerica i stavovi koji teško štete povjerenju u demokratski sistem. Ukratko, to je u svakom pogledu presuda s dalekosežnim posljedicama na mnogo različitih nivoa. Marine Le Pen ne prijeti samo minimalno dvije godine zatvora i novčana kazna od 100 000 evra. Sud smatra primjerenim da političarki sa momentalnim dejstvom za pet godina zabrani da se kandiduje za političke pozicije. Time je praktično zabranjena i njena kandidatura za predsjedničke izbore 2027. godine.
Rassemblement National, partija Marine Le Pen, mogla bi međutim presudu sada zloupotrijebiti za političku kampanju. Kako vi to procjenjujete?
Marine Le Pen i njena partija smatraju i nakon objavljivanja presude potpuno bez kajanja da je ona nevina. Time već na početku padaju u svoju vlastitu propagandnu zamku. U taboru Le Pen izgleda da su ozbiljno šokirani. Le Pen je napustila sudnicu još dok je čitana presuda i pokazala je time jasno svoje nepoštovanje pravne države. Za podsjećanje: Rukovodstvo RN, anti EU partije, više je od dvanaest godina sistematski pronevjeravalo novac EU u milionskim iznosima. Sud za to ni u kom slučaju nije Le Pen osudio oštrije nego druge prevarante u Francuskoj ili čak visoko rangirane političare.
Samo RN podliježe zabludi da za njega zakoni ne vrijede. Presuda je partiju sada obezglavila – i oduzela joj galionsku figuru o kojoj su sanjali da je već u predsjedničkom uredu. Jasno je da RN pjeni. Međutim, oni su pokazali brzu reakciju i počeli su odmah sa podjelom letaka i medijskom kampanjom da bi podstakli javnost protiv po njihovom mišljenju „demokratskog skandala“. Donald Trump nam je pokazao kako se to radi: pravni porazi mogu se koristiti kao odskočna daska za uspješne kampanje u kojima se pokazujete kao žrtve.
Teško razumljivo je da se partije desnog centra više ili manje pridružuju kritikama RN. Kako se to može objasniti?
Uznemirujuće su reakcije umjerene desnice, ali i lijeve populističke stranke La France Insoumise (LFI), pa čak i dijela aktuelne vlade. To još jednom pokazuje koliko je duboka kriza u kojoj se francuska demokratija stvarno nalazi. Umjesto da jasno i otvoreno brane pravnu državu, kao što su to činili socijalisti tokom dana, ove partije i vlada duvaju u rog RN. Nakon rječite šutnje na početku saradnici premijera Francoisa Bayroua, koji je sam upleten u aferu oko parlamentarnih asistenata, izjavili su da je on „uznemiren obrazloženjem presude“. Već 2024. on je označio scenario momentalne nemogućnosti kandidovanja Le Pen kao „uznemiravajući“. I aktuelni ministar pravosuđa Gerald Darmanin prošle godine je nazvao „šokirajućim“ ukoliko bi Le Pen bila osuđena. Mnogobrojni političari iz lagera desnog centra nazivaju presudu „politički zabrinjavajućom“ ili čak „opasnom za demokratiju“. Time se preokreću činjenice i dovodi se u pitanje cjelokupna pravna država. To je opasno, a ne sama presuda.
To znači da će presuda imati dalekosežne političke posljedice Šta to znači sa pogledom na predsjedničke izbore 2027. godine?
Sa sigurnošću će biti masivnih političkih posljedica. Ali ovo nije politički motivirana presuda. Sud mora primijeniti zakone koji su ovdje grubo i sistematski zloupotrebljavani. Naravno da će to sada podstaći teorije zavjere svih vrsta. Jer baš onoj političarki koja je prema današnjim rezultatima anketa imala najbolje šanse da bude 2027. izabrana za francuskog predsjednika biće dobro utemeljenom sudskom presudom ovaj put spriječen. To je politički zemljotres. Mnogi birači, prije svega pristalice RN, neće to prihvatiti. Presuda bi mogla imati posljedice i van Francuske na razini EU, jer očigledno je veoma jednostavno EU sistem prevariti i pronevjeriti novce. To mora alarmirati i druge partije sa EU poslanicima.
I kakve su do sada bile reakcije na progresivnoj strani? Ima li razlika između socijalista i ekstremne ljevice?
Još više je iznenadio Jean-Luc Melenchon sa svojom tipičnom promjenom smjera. Predsjednik LFI je uostalom također od pokretanja istražnog postupka 2018. godine optužen za kršenje propisa i nepravilnosti u vrijeme kada je bio EU poslanik. Doduše, on je pročitao neutralno stanovište svoje partije, ali je naglasio da on „ načelno“ odbija trenutno provođenje u odnosu na nemogućnost kandidovanja. Zanemarujući vladavinu prava, istaknuo je i kako odluku o smjeni poslanika treba prepustiti građanima. Ova izjava izazvala je u francuskoj ljevici prilično mnogo ljutnje i nezadovoljstva. Izgledi da izgubi svoju desničarsko ekstremnu protivnicu strateški su nepovoljni za njega i njegovu kandidaturu za predsjednika.
Kod ostale ljevice tonalitet je znatno drugačiji. Ovdje ukazuju na retoričke napade RN, koji su uvijek spremni da napadnu korupciju drugih partija, navodne „više klase“. Sa pravom zeleni i lijevi političari kritikuju napade na pravnu državu koja je već kroz vladu pod predsjednikom Macronom teško oštećena. Na strani socijalističke partije podsjeća prije svega poslanik i kandidat za gradonačelnika Pariza Emmanuel Gregoire na jednakost pred zakonom. On naglašava da se varaju oni koji vjeruju da se mogu hvaliti „posvećenosti kroz ankete“ i time respektom osloboditi se pred zakonom. Bivši predsjednik i poslanik PS Francois Hollande komentarisao je kritički da premijer ne bi trebao biti „uznemiren“ jer konačno on je čuvar zakona.
Koji uticaj će presuda imati na dalje nadmetanje partija i politički sistem u cjelini?
Potpuno je jasno da se RN sada mora nanovo formirati. Jer u solarnom sistemu RN Marine Le Pen je sunce oko koga se sve okreće. Biračka baza međutim može biti stvarno sposobna za otpor i partiju sa novim vođstvom i dalje podržavati. Nemogućnost kandidovanja Le Pen otvara sada, nešto prerano, put za njenog pobočnika i sadašnjeg predsjednika Jordana Bardellua – kao i za novo struktuiranje partijskog vrha. RN je do sada uvijek tvrdila da ima pripremljen strategijski plan za sve eventualnosti i navodno su spremni za vladanje. Ipak, od toga se još nije puno vidjelo. Ostaje i da se sačeka kako će se političko polje u cjelini nanovo sortirati. Jer i za druge desno konzervativne partije mogle bi se karte sa pogledom na 2027. ponovo izmiješati. Činjenica je: U Francuskoj se sada nešto pokreće.
