Jedna nova anketa javnog mnijenja sugerira da predsjednika Obamu u budućnosti čekaju problemi i ukazuje na to da se većina Amerikanaca protivi američkom vojnom angažmanu u Libiji.
Mjesečna anketa Sveučilišta Quinnipiac pokazuje da se glasači protive američkom angažmanu u Libiji u omjeru 47 naprama 41 posto, iako 65 posto ispitanika u istoj anketi odobrava uporabu sile kako bi se zaštitili libijski civili. Anketa je provedena uglavnom prije govora predsjednika Obame o Libiji s kojim je pokušao zadobiti podršku domaće javnosti.
Organizator ove ankete Peter Brown izjavio je za Glas Amerike da su rezultati jasno dali do znanja da će predsjednik morati nastaviti s prikupljanjem podrške za američki angažman u Libiji. “U biti, Amerikanci su skeptični. Ima ozbiljan posao pred sobom da ih uvjeri, ili da kažemo drugačije – morat će ih uvjeravati kontinuirano, ako će američke operacije biti kontinuirane”.
Imajući to na umu gospodin Obama mnogo govori o nužnosti američke i međunarodne intervencije u Libiji ovaj tjedan, uključujući i govor koji je održao u New Yorku u utorak. “U Libiji pokazujemo što je moguće kad smognemo hrabrost i kad ispunimo svoje odgovornosti”.
Peter Brown kaže da izgleda kako američka javnost pati od tzv. ratne iscrpljenosti, uzevši u obzir tekuće američke vojne operacije u Afganistanu i Iraku. “Mislim da nema nikakve sumnje da je američki angažman u Afganistanu, Iraku i sad u Libiji doveo do toga da se mnogi Amerikanci pitaju o mudrosti takve politike”.
Reakcije u Kongresu na politiku predsjednika Obame prema Libiji bile su različite. Neki republikanci traže od predsjednika da izvrši veći pritisak za svrgavanje Moamera Gadafija, iako Barack Obama ustraje u tome kako to nije cilj međunarodne koalicije koja provodi zonu zabranjenog letenja. Među njima je i predsjednikov republikanski suparnik s izbora 2008. godine, senator John McCain. “Ako naša strategija ne uspije u prisiljavanju Gadafija da napusti vlast što prije, riskiramo da će doći do produžene i krvave pat pozicije”.
Međutim, republikanci ni u kojem slučaju nisu jednoglasni o tome što bi Sjedinjene Države trebale poduzeti u vezi s Libijom. To je pitanje glavna tema razgovora među sve većim brojem republikanaca koji razmatraju mogućnost uključenja u predsjedničku utrku, uključujući kongresnicu iz Minnesote Michele Bachmann. Ona je nedavno izjavila za televizijsku mrežu NBC da predsjednikova odluka o korištenju sile u Libiji iz humanitarnih razloga otvara vrata za sličan američki angažman u većem broju zemalja koje su sučeljene s građanskim nemirima. “To bi bio temelj za Sjedinjene Države da ulaze u jednu zemlju za drugom. Ne mislim da je to u američkom interesu”.
Većina demokrata izgleda podržava predsjednika Obamu po pitanju Libije, ali postoji i nekolicina koja traži od predsjednika da ostane po strani. Među njima je kongresnik hrvatskog podrijetla iz Ohioa Dennis Kucinich. “Stvari se kod kuće raspadaju, dok mi tragamo svijetom u potrazi za zmajevima da ih ubijemo”.
Anketa Istraživačkog centra Pew, koja je provedena ranije, pokazuje da 47 posto ispitanika podržava američki angažman u zračnim udarima, 36 posto ih se protivi, a 17 posto nema o tome mišljenje. Stephen Hess je stručnjak za povijest američkih predsjednika pri Instituciji Brookings ovdje u Washingtonu. On kaže kako izgleda da je većina Amerikanaca otvorena za jedan suženi angažman u Libiji, ali da je općenito koncentrirana na domaća pitanja kao što su gospodarstvo i radna mjesta. “Amerikanci uglavnom podržavaju zračne udare i ne podržavaju previše bilo što drugo. već se nalazimo u dva rata i treći nije nešto za što su Amerikanci osobito zainteresirani u ovom trenutku kad ima mnogo problema kod kuće”.
Posljednja anketa Sveučilišta Quinnipiac također pokazuje da je sveukupna popularnost predsjednika Obame na najnižoj razini otkako je stupio na dužnost u siječnju 2009. godine. Broj Amerikanaca koji ne odobrava način na koji on obavlja posao je 48 posto, dok 42 posto smatra da ga dobro obavlja. Ispitanici se protive njegovom ponovnom izboru u omjeru 50 naprama 41 posto. Ista anketa negativno ocjenjuje predsjednika u tome kako se nosi s gospodarstvom, proračunskim manjkom i vanjskom politikom.
