Koliko je nas imalo priliku za svog života imati predsjednika kojeg ste mogli sresti u hodniku bolnice kako čeka svoj red sa ostalim pacijentima? Predsjednika koji je odbio život u predsjedničkoj palači i tokom svog mandata nastavio živjeti na maloj farmi na kojoj je imao samo osnovne potrepštine za život. Jedni se uključuju u politiku isključivo zbog privilegija koje ona sa sobom nosi, dok je Mujica skoro 90 posto svojih primanja davao u humanitarne svrhe. Ko je bio ovaj čovjek?
Jose Mujica je tokom svoje mladosti bio član ljevičarske gerilske grupe Tupamaros koja se borila protiv autoritarnog režima šezdesetih i sedamdesetih godina. U tom periodu ranjavan je više puta i proveo je oko 14 godina u zatvoru, iz kojeg je uspio pobjeći dva puta. Nijedan pokušaj bijega nije bio uspješan, te je ponovo završavao iza istih rešetaka u neljudskim uslovima, što je uključivalo i dvije godine provedene na dnu bunara.
Ovaj čovjek bio je jedan od onih rijetkih! Onih koji su spremni žrtvovati sebe i sve što imaju kako bi stvorili svijet po mjeri čovjekovih prioriteta i potreba, a ne iracionalnih želja kreiranih u think–thank laboratoriju, koji zbog čiste zarade postavljaju norme ponašanja i vrše društveni inženjering u korist nekolicine. Za razliku od mnogih koji su pali u borbi za ovakav svijet, Mujica je uspio ugledati novu nadu te nastaviti borbu na kojoj je ustrajao.
Nakon povratka demokratije mnogi politički zatvorenici u Urugvaju bili su amnestirani i pušteni na slobodu, što je Mujici dalo mogućnost za nastavak aktivizma. Ovaj put uključuje se u političku borbu legalnim putem kroz Pokret za narodnu participaciju i ubrzo postaje jedan od najbitnijih ljudi ove političke opcije, da bi 1. marta 2010. postao predsjednik Urugvaja.
Foto: X / Jose Mujica čeka u bolnici sa ostalim pacijentima na liječnički pregled
Njegovu vladavinu obilježio je rast BDP-a Urugvaja, a stopa nezaposlenosti bila je izrazito niska. U ovom periodu Urugvaj je uveo niz društvenih promjena koji su u ostatku svijeta bile i dalje velika nepoznanica. Mujica je u junu 2012. predložio legalizaciju marihuane, čime je smanjivao prihod koji su ostvarivali dileri, a ovaj prijedlog usvojen je u zakonskom okviru u decembru 2013. Ovim potezom Mujica se na idealan način uspio obračunati s dilerima u svojoj zemlji. Urugvaj je 2012. postao jedina zemlja Južne Amerike koja je legalizirala abortuse do 12. sedmice trudnoće, a 2013. istospolni parovi mogli su legalno stupiti u brak. Sve navedene reforme pozicionirale su Urugvaj kao najprogresivniju zemlju Latinske Amerike.
Za Josea Mujicu minimalistički život bio je politička poruka i smatrao je da oni koji su na čelu naroda trebaju biti primjer građanima načinom na koji žive. Upravo ovakav pristup donio mu je ogromnu popularnost, što u političkim dimenzijama i nije tako često.
Svi koji čitamo dnevne vijesti i pratimo geopolitička i regionalna zbivanja navikli smo da političari ostvaruju rast popularnosti nakon određenih skandala, oštrih izjava i svađa s protivnicima s kojima kasnije uživaju u jelu i piću. Rast popularnosti Josea Mujice nije imala nikakve veze s populizmom i skandalima, već isključivo s pravednim pristupom socijalnim pitanjima jednog državnika.
Bivši predsjednik Urugvaja dobio je epitet najskromnijeg predsjednika na svijetu postavljanjem poniznosti i umjerenosti kao glavnih vrijednosti životne filozofije. U vrijeme kada je sve dobilo instant karakter Mujica nam je ostavio primjer kako ljudskost u praksi treba izgledati i veliko mu hvala na tome!
Počivaj u miru, predsjedniče!