Foto: Alessandra Benedetti/Corbis
Kad pomislimo da sve ide dođavola, jedan nam čovjek, ipak, daje nadu da nije sve izgubljeno. Argentinac koji je osvojio svjetsko prvenstvo u humanizmu i porukama koje mire svijet, stoluje u Vatikanu i njegove su riječi za čovječanstvo poput obloga na bolesnom tijelu – ljekovite. Komentarisao je sukob u Palestini: ”Neki kažu za ovo da je terorizam i rat. Jeste. Ovo je rat, ovo je terorizam”.
On je kritizirao licemjerje vjernika poručivši onima koji ne žele istinski živjeti vjeru da radije žive kao ateisti. Zvuči nevjerovatno da je najveći katolički autoritet podržao blagoslov istospolnih parova, komentarišući kako ne treba gubiti vrijeme u moralnim analizama… Jorge Mario Bergoglio rođen je u Floresu, trgovačkom kvartu Buenos Airesa. Ali kad čujem njegove poruke, primjerne vremenu, kontekstu i uvijek u duhu dobroga, sjetim se onog svećenika iz kultne serije ”Prosjaci i sinovi”. Kao da je papa Franjo rastao na dinarskom kršu, pa poput don Pavla iz spomenute serije zna kada treba biti duhovit ili groteskan, a kada mudar i sirov, ili priprost i profinjen, i neko ko zna prepoznati duh savremenosti.
Jer samo don Pavao mogao je razumjeti kako tajno ”vjenčati” trudnu Zlatku (Vrtirepku) s pokojnikom iz sela (što ni prema crkvenom niti prema građanskom pravu nije moguće), kako bi kao ”udovica” izbjegla sramotu vanbračnog materinstva. Don Pavao tada vodi ”pregovore” sa samim Bogom te ga na kraju ”hvata” na dobrotu, pa dijalog završava ovako: ”A ja (don Pavao) na to ću Tebi (Bogu) – A na što ću Te drugo loviti, kad si Ti sama dobrota?!” Pa to je i papa Franjo – sama Dobrota.
Počivaj u miru božijem.
