Za profesoricu Kotlo može se reći da je i profesorica, drugar, aktivistkinja i Mostarka 24 sata dnevno. I onda kada nije u amfiteatru sa studentima, ona je zajedno, tu u komšiluku, s ljudima koji još uvijek žive vrata do vrata, kuća do kuće, avlija do avlije. Porodica, komšiluk i Mostar odredili su joj da bude ono što jest, da se bori za to najljepše – tradicionalno lice života, što ga danas zovu pravo, demokratija i ljudska prava. Posebno da svoja znanja prenese drugima i da na velika vrata njeni studenti zakorače u društveni sistem i Mostar.
Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Mostaru, diplomirala na Pravnom fakultetu Univerziteta „Džemal Bijedić“ kao prvi poslijeratni student generacije, a magistarski rad i doktorsku disertaciju uspješno je odbranila na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, pod mentorstvom prof. dr. Zdravka Grebe. A onda s manje od 35 docentica, vanredna profesorica s nepunih 40 i redovna profesorica s četrdeset pet godina. Jedna od najmlađih s najvećim zvanjima na Univerzitetu „Džemal Bijedić“ u Mostaru, poslije rata posebno u zvanju redovne profesorice. Profesorica na dvije naučne grane na Pravnom fakultetu Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru. Uz to, izdate knjige, desetine publikacija, naučnih radova.
Odlukom Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti Vijeća Evrope od 2023. predstavlja Bosnu i Hercegovinu kao punopravna članica u Grupi nezavisnih stručnjaka za Evropsku povelju o lokalnoj samoupravi (GIE) Vijeća Evrope.
Doktorica je pravnih nauka s položenim pravosudnim i stručnim upravnim ispitom. Kao profesorica angažovana je na I, II i III ciklusu studija na međunarodnim studijskim programima i univerzitetima u Bosni i Hercegovini.
Profesorica savremenosti i života obavljala je najodgovornije dužnosti na Univerzitetu „Džemal Bijedić“ u Mostaru.
U bogatoj biografiji, pored ostalog, bilježi i funkcije prorektorice, prodekanice, predsjedavajuće Izdavačkog savjeta, šefice katedre, koordinatorice za međunarodnu kreditnu mobilnost, predsjedavajuće Vijeća za ravnopravnost spolova…
Od 2003. godine Rebeka Kotlo je izvršna direktorica Centra za ljudska prava u Mostaru, projektna direktorica i konsultantica u više od 65 domaćih i međunarodnih projekata, pravna savjetnica, edukatorica, nezavisna istraživačica za domaće i međunarodne vladine i nevladine organizacije, referentica, uvodničarka i moderatorica mnogih naučnih i stručnih konferencija te autorica, koautorica, urednica, recenzentica i redaktorica brojnih radova (preko 65 radova), studija, praktikuma i knjiga.
Foto: pf.unmo.ba
Članica je Centra za istraživanje razvoja lokalne i regionalne samouprave Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Predsjedavajuća je Mreže vladinih i nevladinih pružalaca besplatne pravne pomoći u Bosni i Hercegovini.
Stručnjakinja je – predstavnica akademske zajednice u BiH na Listi eksperata Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta.
Certificirana je edukatorica Vijeća Evrope.
A sve je počelo volontiranjem u humanitarnim organizacijama, prevodilačkim volontiranjem od jula 1993. do februara 1999. godine, nastavljeno spremanjem paketića za siromašnu djecu te volonterskim i projektnim angažmanima.
Profesorica Rebeka ističe koliko je danas teško mladom čovjeku odabrati pravi put. “Naše je da ih obrazujemo, da budemo primjer, da ih razumijemo, podržimo i naučimo.“ I to svakodnevno čini sa saradnicima i kolegama, na Univerzitetu i u mnogobrojnim aktivnostima.
Onako u dahu, odmjereno i profesorski, Rebeka govori: “Ne čini dobra djela zbog straha od kazne na onom svijetu, nego zbog ljudskosti u sebi.” I vjeruje u Boga, moralni zakon u sebi, i zvjezdano nebo nad sobom, iako sama ne praktikuje vjerske obrede u punini. Smatra da dobar čovjek može biti i osoba koja nije vjernik, niti praktični vjernik. Porodica i njeni najbliži prijatelji su joj najveći motivatori, a kako i ne bi kad je odrasla kao mezimica ukućana, u porodici bošnjačke i muslimanske pripadnosti, ali i različitih drugih nacionalnosti, vjeroispovijesti i ateista. Začuđena je kad danas govore da se „u bivšem sistemu nije mogla prakticirati vjera“ jer je svojim očima gledala praktikovanje vjerskih obreda u njihovoj kući, javno obznanjenih, a njeni najbliži imali su odlične poslove i status.
Onda su, sama po sebi, došla angažovanja u školi, u brojim vannastavnnim aktivnostima – sekcijama, u RKUD-u „Abrašević“, KUD-u „Vladimir Nazor“ (hor, folklor, gitara, ritmička, plesna, streljaštvo, recitatorska, voditeljska, literarna, likovna), pobjede u „Titovim stazama revolucije“, takmičenja iz maternjeg jezika…
Kao najbolja učenica Gimnazije, s prvim mjestom na intervjuu, 1995. godine dobila je stipendiju za školovanje – fakultetsko obrazovanje u Americi. Zahvalila se, odlučila ostati u Bosni i Hercegovini, na zaprepaštenje i dobronamjerno pitanje donatora je li svjesna da je to Amerika, i da se spašava iz razrušenog Mostara i BiH, odgovorila je:
“Meni je Amerika u Mostaru!”
Foto: pf.unmo.ba
Zapravo, uradila je gotovo isto što i 1992. godine, kada je, među posljednjim, u konvoju otišla s porodicom u Opatiju, pa se nakon samo tri mjeseca vratila u Mostar.
I nikada nije požalila ni zbog tih, niti zbog ijedne druge odluke u životu. Tako to, valjda, biva kada odrasteš u ljubavi, miru, sreći, rahatluku, pažnji, radosna i zahvalna životu. Čak i onda kada rat provedeš u kući, okružena svakojakom minobacačkom i puščanom paljbom, na ”liniji razgraničenja“. Onda i nije čudo da su i ona i Lorens Listo, komšije iz iste one mahale što je ponekad središnjicom Mostara ili Cernicom zovu, tamo gdje se isprepliće novi i stari Mostar, čvrsto odlučili da ostanu i žive tu gdje su i utemeljeni.
Ne trpi profesorica Kotlo nikakva ograničenja, torove, linije razgraničenja.
I svijet joj je mali.
Kad je mogla tamo gdje drugi sanjaju, ona je ostala vjerna Mostaru.
Proputovala Evropom, vidjela svijeta, privatno i poslovno tokom brojnih međunarodnih angažmana. I nastavlja.
Svakodnevno je tu, svugdje, živi život, i ne primjećuje u kojem je „dijelu grada“. Mijenja ga nabolje i pravi gradom što je nekad bio, ili bi, tek, trebao biti.
Davno se odredila da ne bude Mostarka između dva leta. Neće ni da razmišlja je li pošla ili došla. Ona je u svom Mostaru, i na predavanjima širom Balkana. Da nauči druge i da sama stalno uči.
