Foto: picture alliance/dpa/TASS/Alexander Reka
Od početka ruske invazije na Ukrajinu u Njemačkoj se redovito predviđa slom tamošnjeg gospodarstva. Sankcije će, proricala je ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock, ruinirati Rusiju. I stvarno je bilo mnogo znakova u prvim mjesecima rata koji su poduprli ovu pretpostavku: Veliki broj zapadnjačkih preduzeća napustio je rusko tržište, a autoindustriji nedostajali su dijelovi zbog prekinutih lanaca isporuke, tako da su fabrike morale biti zatvarane ili je proizvodnja privremeno obustavljena. Ekonomija je bila u velikom padu, a ljudi na Zapadu su mislili da su u usponu.
Međutim rusko je gospodarstvo ne samo preživjelo nego se ono čak nalazi na stazi uspona. Kao reakciju na gospodarsku krizu uslovljenu sankcijama i na vojne poraze u Ukrajini u ljeto 2022. ruska vlada provela je strategijsku promjenu, koja se označava kao vojni ili ratni kejnsijanizam. U osnovi ratni kejnsijanizam opisuje makroekonomsku politiku vođenu državom, koja cilja na to da ukupnu gospodarsku potražnju poveća višim vojnim izdacima. Od invazije na Ukrajinu Rusija je svoje vojne izdatke utrostručila. Samo na budžet odbrane otpada 40% državnih izdataka upoređeno s 14 do 16% prije 2022. godine. Rastuća industrijska proizvodnja izvlači rusko narodno gospodarstvo iz dugogodišnje stagnacije. Bruto domaći proizvod rastao je 2023. za 3,6%, dok se za ovu godinu očekuje rast između 2,5 i 3,0%.
Od ekonomske politike usmjerene na potražnju prvenstveno profitiraju preduzeća u sektoru naoružanja, ali i dobavljači poput mašinogradnje ili industrije čelika.
Od ekonomske politike usmjerene na potražnju prvenstveno profitiraju preduzeća u sektoru naoružanja, ali i dobavljači poput mašinogradnje ili industrije čelika. Oni su već odavno tražili jaču protekcionističku gospodarsku politiku jer njihova zapadna (i sve više kineska) konkurencija dominira na globalnim tržištima. Osim toga profitiraju i zaposlenici proizvodnih sektora koji su spadali u najveće gubitnike kapitalističke transformacije u Rusiji. Dok su u proteklih 30 godina socijalne poteškoće i nesigurni uslovi zapošljavanja dominantno karakterisali svakodnevnicu ovih ljudi, materijalni položaj mnogih ljudi od početka rata znatno se poboljšao. U 2023. godini realni su prihodi, prema podacima državne ruske statističke službe Rosstat, porasli za 5,8%. Uprkos udjelu značajnih regionalnih razlika plate su se u prerađivačkoj industriji više nego utrostručile, a u nekim slučajevima čak upeterostručile. Dok su pletači u decembru 2021. dobijali oko 250 do 350 američkih dolara, u međuvremenu su moguće i plate do 1.300 dolara.
Ratni kejnsijanizam ne treba se reducirati na gospodarskopolitičke mjere u ratnom periodu. On je puno više dio dugoročne političke strategije koja je posebno zastupljena od nacionalkonzervativnih frakcija ruske elite i cilja na to da se smanji jaka zavisnost zemlje od izvoza sirovina i time pojača ruski uticaj na multipolarni svjetski poredak koji se stvara. Od invazije na Ukrajinu ruska je vlada djelomično odustala od svoje tradicionalne monetarističke finansijske politike. Uvođenje kontrole kretanja kapitala, više oporezivanje dobiti preduzeća i zamjena jedinstvene poreske stope (flat tax) u korist progresivnog sistema bili su jako kritikovani od vodećih govornika neoliberalnog lagera kao što je šefica centralne banke Elvira Nabiullina, ali se nisu mogli spriječiti. Umjesto toga nacionalno konzervativni lager bio je još ojačan imenovanjem ministra odbrane Andreja Belousova.
Promjene u ruskom gospodarstvu sve su jasnije i u vanjskoj trgovini
Promjene u ruskom gospodarstvu sve su jasnije i u vanjskoj trgovini. Kao posljedica zapadnih sankcija i podsticanja industrije mnoga preduzeća koncentrišu se na BRICS zemlje i Globalni jug jače nego prije deset godina. Dok se SAD i EU zalažu za odvajanje od Kine, Rusija i Kina produbljuju svoju tehnološku suradnju izvan obrambenog sektora. Već prije ruske invazije Carnegie institut utvrdio je da se Rusija bez puno buke integrisala u tehnološki Pax Sinaca. Također i trgovina s državama članicama Evroazijske gospodarske unije EAWU, kao i s Indijom, Iranom i Afrikom dobija sve više na značaju. Uočljivo je da Rusija u ove zemlje ne isporučuje samo sirovine nego pored tradicionalno internacionalizovane industrije naoružanja i agroindustrijski kompleks, IT sektor i mašinogradnja pokušavaju osvojiti nova tržišta.
Gospodarski odnosi s Kinom ukazuju ipak na ovisnost Rusije u području dobara visoke tehnologije, koja je bila tipična i za trgovinu sa zapadnoevropskim zemljama, posebno s Njemačkom. Dok Rusija uglavnom izvozi sirovine (fosilni energenti), zauzvrat uvozi mašine, postrojenja i potrošne robe. Važna razlika ipak postoji u tome da Kina od Rusije kupuje velike količine naoružanja ili tehnologiju za izgradnju atomskih centrala. Uprkos tome, ovisnost u sektorima visoke tehnologije i robe široke potrošnje važan je razlog zašto postoje jake rezerve s ruske strane prema bliskom savezništvu s Kinom.
Loša strana ratnog kejnsijanizma jesu sve veće regionalne razlike. Dok industralizovani regioni u zapadnoj Rusiji i na Uralu profitiraju od državne potražnje za proizvodima industrije naoružanja, ekonomski izolirane regije na sjevernom Kavkazu i arktičkom sjeveru sve više zaostaju. Pored regionalnih produbljuju se i socijalne nejednakosti. Privremeno zapošljavanje i niske plate posebno su raširene u uslužnom sektoru. Val štrajkova sindikata kurirskih vozača to jasno pokazuje. Osim toga raste broj porodica čiji su pripadnici pali u ratu ili su, kao posljedica rata, napustili zemlju i često žive u lošim uslovima u inostranstvu.
Ratni kejnsijanizam vlade ima socijalnu bazu u stanovništvu
Postaje jasno: ratni kejnsijanizam vlade ima socijalnu bazu u stanovništvu. Rukovodstvo preduzeća i zaposlenici – posebno stručni radnici – iz proizvodnih sektora podržavaju tu politiku s obzirom na to da ona ciljano služi interesu ovih slojeva. To ne znači da zaposlenici bezuslovno podržavaju rat protiv Ukrajine. Ali znatno materijalno poboljšanje obezbjeđuje vladi podršku upravo u socijalnim slojevima koji su bili posebno pogođeni stalnom gospodarskom krizom i razgradnjom socijalne države – naprimjer penzijska reforma.
Ova polazna pozicija podsjeća na godine gospodarskog buma dvije prve Putinove administracije od 2000. do 2008. godine. Ipak, postoje važne razlike. Nošen rastućim cijenama sirovina, ovaj visoki gospodarski rast bazirao se tada u prvoj liniji na širenju izvoza nafte i gasa, konstelaciji, od koje su posebno profitirale dvije grupe: vlasnici sirovinskih koncerna i gradski srednji sloj, prije svega oni koji su bili zaposleni u trgovini, finansijskom i sektoru nekretnina. Ove socijalne grupe imale su veliki interes na uskim gospodarskim i političkim vezama sa Zapadom, koji je bio najveći kupac ruskih energetskih sirovina.
Nasuprot tome, ratni kejnsijanizam funkcioniše samo pod uslovima gospodarskog odvajanja od Zapada i povezan je sa gospodarskim i političkim usmjerenjem Rusije prema Aziji. To stvara opasnu domaću strukturu, u kojoj relevantne društvene klase imaju interes za sukob sa Zapadom (i Ukrajinom) ili barem nastavak ratnog kejnsijanizma, jer od toga profitiraju materijalno ili politički. To otežava ne samo mirovno rješenje za Ukrajinu nego i mjere za stvaranje povjerenja i približavanje između Rusije i Zapada nakon okončanja borbenih dejstava.
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
