Planovi za izgradnju male hidroelektrane (mHE) “Jovici” samo su posljednji čavao u lijesu ovog dragocjenog ekosustava, koji se sustavno ugrožava pod izlikom “napretka” i “razvoja”. Ovaj tekst kritički razmatra kako se prirodno nasljeđe Plive žrtvuje na oltaru kratkoročnih interesa, te zašto je ovaj proces duboko problematičan – ne samo za prirodu, već i za društvo u cjelini.
Uništavanje prirode pod plaštom razvoja
Izgradnja malih hidroelektrana, poput one planirane na ušću Sokočnice, često se promovira kao ekološki prihvatljiva alternativa fosilnim gorivima. Međutim, stvarnost je daleko od zelene idile koju investitori slikaju. Male hidroelektrane, iako manje razorne od velikih brana, imaju katastrofalan utjecaj na lokalne ekosustave. Preusmjeravanje vodotoka, betoniranje obala i fragmentacija rijeke narušavaju prirodni tok vode, uništavaju staništa riba i drugih vodenih vrsta, te mijenjaju mikroklimu područja. Pliva, rijeka poznata po svojoj bistroj vodi i bioraznolikosti, suočava se s prijetnjom da postane tek puka cijev u službi proizvodnje električne energije.
Ono što ovu situaciju čini još tragičnijom jest činjenica da se uništavanje ne događa samo rukama investitora. Lokalno stanovništvo, koje bi trebalo biti čuvar Plive, aktivno sudjeluje u njenom propadanju. Građenje potpornih zidova koji zadiru u riječno korito i krčenje obala nisu samo estetski problem – oni mijenjaju hidrodinamiku rijeke, povećavaju eroziju i narušavaju prirodnu ravnotežu. Ova kolektivna nemarnost pokazuje duboku nesvijest o vrijednosti prirodnog nasljeđa i odsustvo dugoročne vizije za očuvanje Plive.
