Godine 1938. roditelji iz bijele radničke klase iz apalačke zajednice Summerfield u Tennesseeju, održali su sjedilački protest protiv antikomunističkog školskog odbora koji je pokušao zatvoriti novi zadružni vrtić. Predsjednik Odbora za obrazovanje okruga Grundy se isprva složio da vrtić koristi prostor zgrade javne škole. Ipak, kada je saznao da vrtić vodi Narodna škola Highlander – škola ljevičarskog društvenog pokreta koja je imala za cilj razviti višerasni radnički pokret – Odbor je zahtijevao da napuste prostor, pošto su još 1932. godine odlučili zabraniti školi Highlander da koristi školske zgrade okruga na osnovu toga što su, prema historičaru John Glenu, „podučavali o ‘političkim pitanjima’ koja su po izgledu bila ‘crvena ili komunistička’“. Roditelji su, kao odgovor, protestovali, pišući peticije odboru i mobilizirajući se ispred vrtića, čekajući članove Odbora koji su prijetili stavljanjem katanaca na zgradu. Uprkos naletu straha i antikomunističke tjeskobe koja je okruživala Highlander, vrtić Highlander je cvjetao kao važan dio zajednice do 1953. godine.
Od svog osnivanja 1932. godine, Narodna škola Highlander (danas Istraživačko-obrazovni centar Highlander) izazivala je gnjev segregacionista, antikomunista i protivnika radničkog pokreta zbog svoje posvećenosti rasno integrisanom, demokratskom radničkom obrazovanju i izgradnji radničkog pokreta. Do trenutka osnivanja vrtića 1938., Highlander se čvrsto ustalio kao južnjačka radnička škola, gradeći kapacitet radnika širom Američkog Juga da ostvare svoje radničke zahtjeve. Kao i mnogi progresivni nastavnici 1930-ih, privučeni ljevici tijekom razdoblja Popularnog fronta, većina osoblja Highlandera smatrala se socijalistima. Posvećenost škole izgradnji višerasnog radničkog pokreta navela ih je da se suprotstave Jim Crow zakonima, održavajući rasno integrisane sjednice za radnike i članove sindikata.
Osnivači škole Highlander, Myles Horton i Don West, bili su svjesni mogućnosti da porodice u zajednici budu sumnjičave prema fakultetski obrazovanim strancima. Izgradnja povjerenja sa stanovnicima Summerfielda je bila od krucijalne važnosti jer je osoblje imalo za cilj organizovati lokalne radnike u sindikate i podržati demonstracije među uposlenicima Works Progress Administration, drvosječama, tekstilnim radnicima, rudarima uglja i ostalima. Vrtićki učitelji su išli od vrata do vrata da saznaju koje porodice u maloj, ruralnoj zajednici imaju malu djecu i da ih obavijeste o postojanju besplatnog vrtića. Pružajući besplatnu predškolsku skrb, vrtić je predstavljao pristupačan ulazak u Narodnu školu Highlander stanovnicima koji su se, u suprotnom, mogli pridružiti nizu bijelih južnjaka sumnjičavih prema organizaciji.
Osoblje škole je razumjelo ulogu brige o zajednici u unapređenju njenih socijalističkih, pro-radničkih ciljeva usred političkog antagonizma. Kako bi olakšali uspostavljanje odnosa sa članovima zajednice, osoblje je organiziralo događaje poput square plesova (ples za četiri para, tj. osam plesača, koji formiraju kvadrat, prim. prev.) i muzičkih večeri da bi oživjeli narodne običaje regije. Članovi zajednice su pratili događanja u Highlanderu i zajednici putem časopisa Summerfield News koji je distribuirao Highlander, a stanovnici su bili pozivani da prisustvuju edukativnim radionicama koje je Highlander održavao za južnjačke članove sindikata.
U pismu za prikupljanje sredstava, vrtićki odgajatelj Joie Willimetz je primijetio da „porodice surađuju sa školom kako bi pomogle svojoj djeci i time bile upoznati s aktivnostima Narodne škole, što omogućava veće znanje i prihvaćanje aktivnosti škole i njenog međurasnog programa“. Vrtićki učitelji su opisivali školu kao „zajedničku“ ili „zadružnu“ školu, s desecima roditelja i članova zajednice koji su pomagali s vođenjem vrtića. Roditelji koji su radili zajedno sa školskim osobljem na upravljanju vrtića imali su priliku zaviriti u Highlanderovo obrazovanje o građanskim pravima i pro-sindikalno obrazovanje, što im je omogućilo da donesu zaključke suprotne klevetničkim porukama koje je plasirao južnjački tisak.
S obrazovnim pristupima ukorijenjenim u demokratizaciji i antikapitalizmu, škola je unaprijedila Highlanderov projekat življenja socijalističkog eksperimenta. Učitelji su prevozili djecu u školu i nazad, a čak su vozili i roditelje ljekaru. Roditelji su spremali toplu hranu djeci, popravljali igračke, održavali zgrade i izrađivali poplune koji su se izvlačili na lutrijama tokom humanitarnih događaja. Neki su roditelji čak pokrenuli roditeljsku volontersku inicijativu koja se sastojala od 40 majki i starijih sestara i braće koji su se smjenjivali volontirajući u školi između 1948. i 1953. Vrtićki učitelji su redovno posjećivali domove djece kako bi obavještavali roditelje o zbivanjima u školi i potaknuli ih da sudjeluju događanjima poput okupljanja zajednice. Ponekad su ostajali na obroku ili odlazili svojim kućama s konzerviranim breskvama kao poklonom ili s pozivom da se ponovno povežu u crkvi ili na ručku – skromni dokaz uloge vrtića u njegovanju odnosa i veza između Highlandera i lokalnih roditelja.
Vrtićka djeca su također svjedočila ključnom radu u praksi i bila izložena vođama pokreta u okolnoj zajednici, odlazeći na terenske izlete da posmatraju radnike na željeznici, radnike koji katranom premazuju krov Highlanderove biblioteke, kao i radnike koji proizvode betonske blokove u obližnjoj fabrici. Willimetz je u predlošku pisma za prikupljanje sredstava upućenom lokalnim sindikatima napisao:
„U vrtiću Highlander nemamo časove o historiji radništva ili osnivanju sindikata, ali djeca imaju priliku upoznati zvaničnike i članove sindikata Kongresa industrijskih organizacija koji dolaze u Highlander kao stvarni ljudi. Djeca nikada ne čuju svoje učitelje da govore: „Taj prokleti Kongres industrijskih organizacija uništava ovu zemlju“. Ova djeca koja trenutno pohađaju vrtić će jednoga dana biti dio južnjačkog radničkog pokreta“.
Jasno je da osoblje Highlandera nije smatralo vrtićku djecu samo budućim aktivistima pokreta, nego su smatrali i vrtić poveznicom s Highlanderovim drugim aktivnostima u sklopu radničkog pokreta.
Snažna odbrana vrtića Highlander od strane roditelja je provokativna, naročito u južnjačkom kontekstu prožetim bijelom nadmoći i antiljevičarstvom. Highlander je otvorio svoj vrtić iste godine kada je Kongres osnovao Komitet Predstavničkog doma za neameričke aktivnosti (House Un-American Activities Committee – HUAC). HUAC i slični komiteti na nivou saveznih država sprovodili su opsežne istrage u ime antikomunizma, notorno istražujući i potkopavajući radničke aktiviste, organizacije za građanska prava, ljevičare i druge osobe koje su smatrane prijetnjom političkom poretku, sve do 1970-ih. Highlander, kao mjesto okupljanja crnih i bijelih organizatora radničkog i građanskog pokreta, postao je meta paranoje Crvene histerije (Red Scare), što je izazvalo napade i istrage ne samo od strane HUAC-a, već i južnjačkih medija, kapitalističke elite i FBI-ja.
Naravno, nisu sve lokalne porodice podržavale Highlander, a neki su roditelji odbijali poslati svoju djecu u njihov vrtić. Willimetz je zabilježio neke od razloga koje su roditelji podijelili, uključujući prigovore muževa, strah od onoga čemu Highlander „uči djecu“, ali i otvoreno rasističku odbojnost prema tome da njihova bijela djeca budu povezana s rasno integrisanom organizacijom. Ostali nisu oklijevali da se povežu s Highlanderom, podrže ga i brane školu od opstrukcija Odbora za obrazovanje. Tokom cijelog postojanja vrtića, roditelji, sestre i braća vrtićke djece, kao i članovi zajednice značajno su učestvovali u njegovoj kooperativnoj strukturi. Uprkos sveprisutnoj i dobro opremljenoj opoziciji, mnogi lokalni stanovnici uvidjeli su stvarnu vrijednost vrtića, barem u dovoljno velikoj mjeri da se pozicioniraju u otporu antiradničkim i antikomunističkim snagama i u savez s organizacijom koja gradi sindikate.
Za trenutak u kojem se trenutno nalazimo, vrtić Highlander je poučan iz dva razloga. Prvo, podsjeća nas da drugi jesu – a mi možemo – izgraditi mikroprostore suradnje i demokratije usred državnog i nedržavnog neprijateljstva. Također, vrtić je dokaz kako infrastruktura skrbi može olakšati izgradnju odnosa i održivosti unutar društvenih pokreta.
Kroz besplatan vrtić, aktivisti pokreta u Highlanderu iskazivali su socijalistički duh zajedničke skrbi, zadovoljavajući materijalne potrebe i potrebe za njegom siromašnih i radničke klase, istovremeno demistificirajući napore Highlandera za ostvarivanje radničkih i građanskih prava. Vrtić je za djecu bio obogaćujuće iskustvo, a u isto vrijeme je predstavljao pristupnu tačku s niskim rizikom i konkretnim koristima za stanovnike koji bi inače mogli odbaciti organizaciju ili joj se protiviti zbog njezine percipirane radikalnosti.
Ako je politika Trumpove administracije da nas, kako tvrdi Eve Ewing, „što učinkovitije iscrpi“, onda bismo trebali još jasnije i snažnije gledati na razvijanje infrastrukture zajedničke skrbi u našim zajednicama i organizacijama pokreta. Mreže uzajamne pomoći i druge formacije motivirane prefigurativnom politikom već to čine, udružujući materijalne i intelektualne resurse kako bi zadovoljili osnovne potrebe svojih zajednica bez da se oslanjaju na uvjetnu državnu skrb. Radnici pokreta koji se organizuju i strateški planiraju za oslobađajuću budućnost nakon Trumpa u središte svoje prakse stavljaju skrb i izgradnju kapaciteta, a manje se fokusiraju na na organizovanje jednokratnih akcija. Više se posvećuju izgradnji širokih, održivih pokreta. Kada neoliberalni kapitalizam potiče individualizam i tržišno orijentiranu brigu o sebi, kolektivno zadovoljavanje potreba zajedničke skrbi je buntovni čin koji političku akciju može učiniti još više mogućom i održivom. Dok Trumpova administracija preoblikuje saveznu vladu u sve fragilniju, fašističku i nesposobnu strukturu, zajednička skrb i obrazovanje se javlja kao moguća strategija održivosti.
Potrebni su nam pokreti solidarnosti koji su sposobni izdržati protivljenje, njegovati odnose uprkos razlikama i izgraditi infrastrukturu za nekapitalističke načine povezivanja. Vrtić Highlander predstavlja nadu i inspiraciju, pokazujući kako je jedna od najdugovječnijih škola društvenog pokreta u Sjedinjenim Američkim Državama pospješivala zajedničku skrb i rano obrazovanje u cilju unapređenja i održavanja svojih oslobađajućih političkih ciljeva.
