Nakon odluke država članica od 9. januara, više ništa ne stoji na putu potpisivanju trgovinskog sporazuma između Evropske unije i članica latinoameričkog trgovinskog bloka Mercosur, čime se okončava dugogodišnja neizvjesnost oko onoga što je, i politički i ekonomski, najvažniji trgovinski sporazum EU-a. U razdoblju globalne nestabilnosti, u kojem zakon jačega očigledno potiskuje pravila međunarodne zajednice, sporazum s državama Latinske Amerike šalje jasnu poruku da su pravedna i pravilima utemeljena partnerstva i dalje moguća. Uz druge sporazume EU-a, poput onoga s Indonezijom, sporazum s Mercosurom predstavlja još jednu stepenicu ka jačanju međunarodnog prava i odbacivanju „zakona džungle“.
S obzirom na rastuće nacionalističke i imperijalne tendencije širom svijeta, Evropska unija mora pokazati da i dalje ima relevantnu ulogu. Mora se usmjeriti na pravedne i pravilima zasnovane sporazume s pouzdanim partnerima, čime se jača multilateralizam. Istovremeno, nema sumnje da se najnovije političke i vojne akcije Sjedinjenih Američkih Država ne smiju dopustiti kao presedan za budući razvoj. Bez jasnog, jedinstvenog i odlučnog političkog nastupa EU-a, to neće biti moguće. Evropa ne smije sama sebi podmetati klipove. Procesi odlučivanja koji su prethodili sporazumu s Mercosurom jasno su ukazali na postojeće slabosti, tim više što je poznato da SAD sistematski iskorištavaju takve unutrašnje tenzije, što potvrđuje i Nacionalna sigurnosna strategija objavljena u novembru.
Važan politički signal
Latinska Amerika tradicionalno održava bliske odnose s Evropom, a zemlje Mercosura ustavne su demokratije s kojima je moguća kvalitetna politička saradnja. Stoga je ovaj sporazum više od pukog trgovinskog ugovora. On počiva na zajedničkim geopolitičkim i ekonomskim pravilima te stavlja naglasak na partnerstvo, održivost i zaštitu klime. Po prvi put, provedba Pariškog klimatskog sporazuma bit će ugrađena u trgovinski sporazum koji je obavezujući za obje strane. U aktuelnim okolnostima, to predstavlja i snažan politički signal.
EU-u su hitno potrebni novi, pouzdani ekonomski partneri kako bi osigurala snažne uvozne i izvozne strukture u sektorima poput automobilske industrije, mašinstva, hemije, farmacije i tekstila. Osim toga, sporazum pruža priliku za diverzifikaciju lanaca snabdijevanja uz dobre radne uslove i visoke okolišne standarde, posebno kada je riječ o izvorima energije i sirovinama. Stvaraju se novi ekonomski poticaji i otvaraju tržišta s obje strane. Investitorima se nude planerska i pravna sigurnost. Ulaganja u projekte održive energije i digitalne usluge mogu potaknuti nove razvojne cikluse. Zajednički projekti unapređuju zaštitu okoliša i doprinose ograničavanju klimatskih promjena. Zemlje Latinske Amerike, naročito Brazil, provode politiku reindustrijalizacije koju sporazum može podržati. Istovremeno, EU se suočava s konkurencijom Kine, koja već snabdijeva 27 posto uvoza zemalja Mercosura i potisnula je EU na drugo mjesto s 19 posto.
Sporazum također predstavlja osnovu za procjenu i upravljanje geopolitičkim rizicima, poput preusmjeravanja trgovinskih tokova kao posljedice globalnih napetosti.
Nove perspektive otvaraju se i u poljoprivredi, na temelju jasnih i obavezujućih standarda. Evropska komisija procjenjuje da bi izvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda iz EU-a mogao porasti i do 50 posto, posebno u segmentima mliječnih proizvoda, sireva, čokolade, vina i alkoholnih pića. Zaštita od krivotvorenja osigurana je za 357 evropskih prehrambenih proizvoda, što će doprinijeti očuvanju radnih mjesta u EU-u. Procjene ukazuju da bi sporazum s Mercosurom mogao povećati bruto domaći proizvod EU-a za 0,1 posto, što je značajan faktor u kontekstu slabog rasta, dok zemlje Mercosura očekuju rast od 0,3 posto. Trgovina s tim zemljama trenutno čini tek 2,5 posto ukupne vanjske trgovine EU-a.
EU se zalaže za ekonomski razvoj usmjeren na interese ljudi u Evropi i partnerskim zemljama. To uključuje i zajedničke inicijative u oblasti praćenja i zaštitnih mjera u domenu održivosti. Sporazum pruža zajednički okvir za takve aktivnosti. Često se upućuju kritike zbog krčenja šuma u amazonskoj regiji i drugih negativnih trendova u zemljama Mercosura. Međutim, poboljšanja se ne mogu postići moraliziranjem, već isključivo partnerskim angažmanom. Brazilska vlada, također, teži zabrani ilegalne sječe šuma, što je cilj utemeljen u zakonu. Potrebne su kooperativne mjere, uključujući zajedničko korištenje alata za nadzor poput satelitskih podataka, razmjenu sistema praćenja – budući da su proizvodi s ilegalno iskrčenih područja isključeni iz sporazuma – te tehničku podršku zemljama Mercosura, i u okviru inicijative Global Gateway.
Te mjere uključuju preciznu procjenu i veću transparentnost u lancima vrijednosti, koristeći instrumente poput Uredbe EU o sprečavanju krčenja šuma (EUDR) i Uredbe o korporativnoj dužnoj pažnji u oblasti održivosti (CSDDR). Na taj način moguće je provesti zahtjeve održivosti iz sporazuma i jasnije povezati liberalizaciju trgovine s ciljevima održivog razvoja s obje strane. To je zajednički zadatak. Nadalje, sporazum predstavlja osnovu za procjenu i upravljanje geopolitičkim rizicima, poput preusmjeravanja trgovine usljed globalnih napetosti, primjerice zbog konflikata koji dovode do preusmjeravanja kineskog izvoza.
Posebno pozdravljam mjere najavljene radi zaštite evropskih poljoprivrednika. Praktične zaštitne klauzule, u čijem sam pregovaranju učestvovao, a koje ograničavaju prekomjeran uvoz osjetljivih poljoprivrednih proizvoda poput govedine, pokazuju da trgovinska politika i snažan poljoprivredni sektor nisu međusobno isključivi. U okviru sporazuma vodit će se i dijalog o proizvodnim metodama, uključujući upotrebu pesticida. Istovremeno, jasno je da su stroge kontrole već danas na snazi. Standardi EU-a u oblasti hrane ne dopuštaju ni meso tretirano hormonima, niti upotrebu određenih veterinarskih lijekova ili zabranjenih ostataka pesticida. Sveobuhvatne veterinarske i druge kontrole dobro su uspostavljene i dodatno se pojačavaju. One se odnose i na više od tri miliona tona soje koje se već bescarinski uvoze iz Brazila kako bi se nadoknadio deficit proteinske stočne hrane u proizvodnji peradi, svinjetine i govedine.
U cjelini gledano, EU i političari u državama članicama moraju uložiti veće napore kako bi učinkovitije prenijeli učinke i značaj trgovinskih sporazuma.
Ne postoje protesti protiv tog uvoza. U raspravi o poljoprivredi i trgovini potrebna je veća iskrenost sa svih strana. Poljoprivredni i prehrambeni izvoz EU-a ostvario je trgovinski suficit od 63,6 milijardi eura u 2024. godini, uglavnom s državama s kojima postoje trgovinski sporazumi, uključujući Kanadu, gdje je ratifikacija sporazuma CETA također bila praćena kontroverznim debatama.
Sve u svemu, EU i politički akteri u državama članicama moraju snažnije i jasnije komunicirati političke i ekonomske koristi trgovinskih sporazuma te ih temeljito raspraviti. U slučaju sporazuma s Mercosurom, to je do sada učinjeno samo djelimično, zbog čega je u narednim mjesecima nužno nadoknaditi propušteno.
Nakon potpisivanja u Paragvaju, sporazum se može postaviti na stabilne temelje. Nakon pažljivog razmatranja, Evropski parlament će vjerovatno u naredna tri do četiri mjeseca donijeti konačnu odluku o sporazumu te konstruktivno, ali i kritički, pratiti njegovu provedbu. Cilj ostaje sporazum o pravednoj trgovini koji otvara prilike ljudima u Evropi i Latinskoj Americi, štiti visoke standarde i jača međunarodni utjecaj Evrope.
