Kada pogledaš sam pojam zdravstveni odgoj, koji u svojoj suštini ima riječ zdravstvo, prvo što pomisliš jest tko bi normalan imao nešto protiv toga, no u Hrvatskoj, zemlji svakojakih čuda, postoji sva sila ljudi koji su ovih dana u aktivnom prosvjedu da nam djeca ne uče o opasnostima ovisnosti, zdravom životu i spolnom sazrijevanju. Iako se zagrebačka vlast dobrano potrudila da stvar prikaže samorazumljivom, da skrene pažnju na struku koja je izradila formu i strukturu tog predmeta, čak i unutar znanstvenog korpusa našlo se kritičara koji baš u elementu fakultativnosti vide začetak kodifikacije tog narativa, drugim riječima danas je uveden u škole, sutra će biti na mala vrata uveden i u zakone i ustav.
Problem su naravno ljudi koji stoje iza programa, a ljudi su to, kako znamo, čiji stavovi ne koreliraju sa stavovima solidnog dijela hrvatskog društva, i na taj solidni dio mislim na onih pola milijuna Hrvata koji su pohodili Thompsonove koncerte. Da, dobro ste me čuli, od tog koncerta na Hipodromu u Zagrebu solidan dio Hrvata, većinski dio biračkog tijela i onih koji ne misle kao Možemo, koji na nesreću i prevaru vode Grad Zagreb, na desnom se spektru okarakterizirao kao većinski dio. Kao apologet tog i takvog dijela Hrvata koji ne misle kao manjina koja bi da uvodi Zdravstveni odgoj automatski se ustoličio Marin Miletić.
Marin Miletić obratio se javnosti vidno ogorčen stanjem u našem školstvu. Lupetao je tako Miletić sat i nešto o „ratu koji se vodi za našu djecu“, te ustvrdio da „ekstremistička ljevica, wokeri, napose u Zagrebu, udara na naše temelje, na obitelj, i žele preuzeti ne odgoj nego preodgoj naše djece“.
„Interesni centri moći, koji financiraju opskurnu ljevicu, kao što je Možemo i još neki, oni gdje god imaju vlast nasrću na našu djecu“, izjavio je Miletić i poručio „Nećemo vam to dopustiti.“ Tko smo to mi, zapravo tko su to oni koji to neće dopustiti nije poznato, ali nam je itekako poznato tko je Marin Miletić.
Samoproglašeni karizmatik, bivši gimnazijski vjeroučitelj i bivši kandidat Mosta za gradonačelnika Rijeke, Marin Miletić se koristi, kako znamo, društvenim mrežama u svrhu svoje samopromocije. Ljudi koji su išli u crkve, a poslije se udaljili od katoličke vjere, učio nas je godinama riječki mesija, nisu ništa bolji od pomahnitalih pasa i prljavih svinja.
Nije novost da se vjerski ekstremisti koriste govorom mržnje usmjerenim prema ljudima koji se ne uklapaju u njihov vjerski svjetonazor. U normalnim društvima, mislim na uređena društva, a ne ovo naše divljačko, zbog ovakvih izjava karizmatik iz Rijeke bio bi dobro sankcioniran, u toj mjeri da bi drugi put dobro razmislio kada bi uključio kameru na svom YouTube kanalu. Američki propovjednici tako su došli i kod nas. Bilo je zapravo samo pitanje vremena kada ćete moći preko zaslona svog mobilnog uređaja dobiti izravan kontakt sa svojim egzorcistom, sa samoproglašenim karizmatikom koji vjerom skida uroke.
Marin Miletić shvatio je u kakvoj državi živi i koliko smo zapravo kao društvo blizu te i takve „amerikanizacije“ svega, pa tako i vjere. Društvo koje je nastalo na mržnji prema drugima i drugačijima, društvo koje tu i takvu mržnju njeguje i tolerira, na koncu je moralo dati Marina Miletića, kao što nam je dalo Damira Stojića, Ivicu Raguža, kojem su žene drugotne i odbijaju poslušnost. Govor mržnje, seksizam i stigmatiziranje drugim riječima društveno su poželjni i njima se ostvaruju osobni interesi, u ovom slučaju obična samopromocija.
Politika i religija u svakom društvu koje nazaduje idu ruku pod ruku.
Država, koja bi trebala štititi sva vjerska prava, jednako bi trebala od govora mržnje štititi i suverenitet sekularne države, tj. onih koji ne dijele njihovu vjersku zanesenost. Etiketiranje na takav način koji koristi Miletić upravo nam to potvrđuje. Oni koji kritički gledaju ne isključivo na vjeru, već na način na koji se ta i takva vjera koristi proglašeni su hereticima, u slučaju Marina Miletića „psima koji jedu svoje bljuvotine“.
Nije Marin Miletić naša novost. Marin Miletić nažalost je postao naša stvarnost. Produkt jednog društva koje nema tradiciju tolerancije, ali ni jasnu osudu institucija. Marin Miletić ustoličio je sam sebe kao karizmatika na velikom prosvjedu prosvjetnih radnika na Trgu bana Jelačića kada je održao govor u kojem je napadao sve i svakoga, nakon čega je uslijedila i službena osuda iz Crkve. Svoje vjeroučiteljsko poslanje Miletić je tada izgubio, no nije izgubio svoje poslanje. Mediji su tjednima izvještavali o skandaloznoj interpretaciji vjere od strane mladog vjeroučitelja Prve sušačke gimnazije koji su ga pozdravljali sa „Za dom spremni“, što nikada nije demantirao, no službena Crkva oglasila se tek kada je samoproglašeni karizmatik napadao Vladu i samog premijera. Tada je tek sankcioniran. Marin Miletić bio je i karizmatični kolumnist, do dana kada je Slobodana Praljka usporedio sa Sokratom. Tada mu je prekinuta suradnja s Novim listom, i zanimljivo je kako se u slučaju rečenog karizmatika pojavljuje stanovit obrazac.
Marina Miletića pušta se da iznosi svoje skandalozne stavove dok Marin Miletić ne pređe dozvoljenu granicu. No što je sa štetom koja je već učinjena?
Marin Miletić sudjelovao je u odgoju nekoliko generacija naše djece. Marin Miletić toj je djeci sotonizirao recimo jogu kada je bivša predsjednica otkrila da prakticira istu. Marin Miletić učio je djecu da su uske majice „sotonin znak“ i da mu je to u snu rekao katolički svetac Padre Pio. Marin Miletić godinama je zagovornik „Hoda za život“, kojemu je konačni cilj zabrana prava na pobačaj. Marin Miletić usvrdio je na svom Facebook profilu kako su žene fizički inferiorne muškarcima u sportu, konkretno u košarci, zbog čega je dobio salvu reakcija, pa to zatim izbrisao. Marin Miletić izopačeno je lice religije koju zastupa i katoličke vjere. On je upravo ono čemu smo se smijali u Americi, i to nam je dokazao svojim najnovijim istupom. Netko tko se deklarira vjernikom, a nema ništa zajedničko sa sadržajem i kvalitetom vlastite vjere.
Mnogi su preko te nesretne vjere u našem društvu stekli popularnost. Društveni status, posao, političku karijeru. No način na koji istupa Miletić stigmatizirajući vjernike koji su odustali od prakticiranja svoje vjere jasno nam govori kako je Marin Miletić dehumanizirani vjernik. Onaj koji rasplamsava mržnju prema onima koji obrede i vjeronauk ne drže nužnima po pitanju svoje vjere. Ta paradna, obredna i folklorna vjera koju zagovara Miletić upravo je sušta suprotnost moralnosti vjere koju zastupa
Javni marš protiv zdravstvenog odgoja koji danas upražnjava Miletić pod plaštom vjere ništa ne može opravdati. Miletić je čovjek koji se poziva na vjeru, a istovremeno tu istu vjeru zloupotrebljava za svoje ciljeve. Taj manifest mržnje u službi dobra trajat će dok god Marin Miletić od toga bude imao koristi. Da su druga vremena, uopće ne sumnjam da bi Marin Miletić bio gorljivi komunist, liberalni apologet, jer Marin Miletić je depersonalizirani poslušnik koji njeguje samo jedan kult.
A to je kult Marina Miletića.
