foto: H-alter
To da je vrlo sklisko, nepouzdano, nedefinirano, kontradiktorno, pa čak i jako opasno „službeno“ CRO stajalište o javnom isticanju ili nošenju na prosvjednom skupu tzv. zastave strane države ili zemlje koju državom ne priznaje sva tzv. međunarodna zajednica potvrđuje nedavno i sramota policijskog uhićenja te kažnjavanja s 200 eura prorektora za znanost i umjetnost Sveučilišta u Rijeci prof. dr. sc. Gordana Jelenića. Nosio je – gle kriminalnog čina, „kršenja Zakona o javnom redu i miru“, sic transit!? – palestinsku zastavu na tradicionalnom „Noćnomu maršu“ u povodu Međunarodnog dana žena 8. marta i solidarnosti s palestinskim narodom izloženom izraelskom genocidu. Domaćim tzv. mainstream medijima to policijsko treniranje strogoće nije bilo tema, pa su je uglavnom prešutjeli.
Par dana kasnije, također vrlo stidljivo i krajnje marginalno, domaća je javnost rubno obaviještena kako je francuska policija privela u Parizu „sedam hrvatskih navijača jer su izvikivali nacifašističke slogane“ za vrijeme uzvratne utakmice nogometnih vrsta Francuske i Hrvatske u četvrtfinalu Lige nacija. To je ne samo „navijačko“ proustaštvo u Bijednoj Našoj sasvim „normalna“ i nekažnjiva pojava. Baš kao i javno isticanje ili nošenje zastave veleizdajničke paradržave tzv. NDH (1941.-1945.), ustaškog designa, s bijelim početnim poljem šahovnice i bez ozakonjene u RH krune pet hrvatskih povijesnih pokrajina. I nikom ništa.
À propos policijski inkriminirane u Bijednoj Našoj palestinske zastave, pa baš u trenutku kada izraelski agresor u samo jednom danu ubija više od 60 palestinske djece, dvostruki luzer predsjedničkih CRO izbora (2009. i 2025. godine) Dragan Primorac paradira zagrebačkim Cvjetnim trgom na Dan žutih narcisa i hvali se novinarima da je boravio „među prijateljima u Izraelu“, pa ga zato neko vrijeme nije bilo vidjeti u javnosti. A toj javnosti, svjesnoj činjenice da RH – za razliku od Slovenije i nekoliko država EU-a – nije među 143 od 193 zemlje članice UN-a koje su priznale Palestinu još zvoni u ušima sramotna samohvala, je li, propaloga predsjedničkog kandidata o tomu kako se u Izraelu prisno druži i naslikava s ubojicama palestinskih žena, djece, staraca, bolesnika… Druži se s notornim ratnim i zločincima protiv čovječnosti.
Kažnjiv iskaz solidarnosti
HDZ-ova vlast, osim predsjednika Milanovića, kukavički šuti o izraelskom genocidu u Palestini, a RH u Općoj skupštini UN-a zajedno sa SAD-om i Izraelom glasa protiv obustave agresije na Pojas Gaze. Bez da se CRO veleposlanik na Manhattanu konzultirao, na što je obavezan, i s ustavnim sukreatorom vanjske politike na Pantovčaku. Ne samo s premijerom via HDZ-ov ministar vanjskih i europskih poslova. Sramota i blamaža RH.
Ugledni hrvatski portal H-Alter („Novine H-rvacke ALTER-native“) Udruge za nezavisnu medijsku kulturu je ekskluzivno, pod naslovom „Sramota zauvijek“, objavio razgovor novinara Saše Lekovića sa sankcioniranim riječkim prorektorom prof. dr. sc. Gordanom Jelenićem, koji se žalio na policijski tretman i kaznu, smatrajući ih neosnovanima.
„Mirni iskaz solidarnosti s marginaliziranim, okupiranim, potlačenim i obespravljenim narodom nad kojim se provodi genocid, k tome još i potaknut izričitim pozivom organizatora skupa, predstavlja jednu od temeljnih sloboda koje u našem društvu želimo uživati“, tvrdi riječki sveučilišni profesor Jelenić.
„Dodatno, sam članak Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, na koji se prekršajni nalog poziva, dopušta isticanje strane zastave na opći poziv društveno-političke organizacije. Konačno, apsurdno je da se po nekom hrvatskom zakonu Palestina može smatrati državom a da je pritom RH ne priznaje kao državu. Izgleda da su se naprosto doslovno držali tog čl. 26. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i da su u njemu pronašli osnovu za moje privođenje i sankcioniranje, dok takve osnove za privođenje i sankcioniranje organizatora nije bilo.
Drago mi je da udruge koje su organizirale skup nisu bile sankcionirane zbog svojeg plemenitog apela i odajem im duboko poštovanje zbog iskazane podrške Palestincima i osude genocida koji nad njima provodi Izrael, ali i zbog njihove kontinuirane borbe za afirmaciju položaja žena u našem društvu koja vapi za podrškom i suprotstavljanjem retrogradnim patrijarhalnim trendovima u našem društvu, ali nažalost i šire.“
Prof. dr. sc. Jelenić smatra da „demokraciju u Hrvatskoj doživljavamo preusko, gotovo u potpunosti samo prihvaćanjem relativno slobodnih izbora i kroz uglavnom zadovoljavajuće standarde prihvaćanja izborne volje elektorata i mirnu tranziciju vlasti“.
Zagrebe li se malo ispod tzv. demokratske opne „našeg društva“, Bijedna Naša odaje sasvim nedemokratski dojam. Pače, u tom gordijskom čvoru su vidljivo isprepleteni nacionalizam, šovinizam, ksenofobija, nakaradni povijesni revizionizam, kojekakve politike nesnošljivosti čak unutar istog naroda, pa tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena – koja je takvom samo na razini nacionalne zastave, grba i himne, sic transit – međunarodno, je li, kotira kao nezreo, neozbiljan i samonedostatan bantustan u kojemu se predsjednik i premijer nisu sposobni dogovoriti/suglasiti ni o čemu uistinu važnom. Ako ne i presudnom za nacionalni interes zemlje.
Stranački ključ za državnost
Sada se, je li, nešto „događa“ dogovorom Banskih dvora i Pantovčaka o sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost, koje se nije sastalo četiri godine, te prihvaćanjem Milanovićeve inicijative da se vojni mimohod u povodu 30. obljetnice VRA Oluje održi u Zagrebu s cca 3000 vojnika i prikazom najmodernijih borbenih sustava kojima raspolažu Oružane snage RH. Je li to dovoljno za konačno odahnuti? Nije. Dokaz je tomu i Milanovićevo nepriznavanje HDZ-ovog datuma Dana državnosti 30. svibnja, koji drži obljetnicom dolaska HDZ-a na vlast u tada još SR Hrvatskoj, federalnoj republici SFR Jugoslavije.
Dok policija trenira „državnu“ strogoću na zaslužnom, savjesnom i zaista društveno aktivnom pripadniku akademske zajednice, žitelji u nedalekoj Medveji žestoko su se pobunili protiv nakane Liburnia Riviera Hotela da u lokalnom autokampu zbrine tristotinjak stranih radnika.
„Ne želimo da se turistički kapaciteti pretvore u stambene“, žeste se, je li, lokalni žitelji uz jednu od najljepših plaža na Opatijskoj rivijeri. „Suočili smo se, uz ino, s optužbama za rasizam i diskriminaciju, čemu se oštro suprotstavljamo, jer je Medveja tolerantna i otvorena zajednica u kojoj su svi dobrodošli. Ovo nije pitanje nacionalnosti, već kapaciteta i održivosti. Međutim, trajni smještaj 300 stranih radnika u autokamp koji je godinama služio za turizam nije održivo rješenje ni za lokalno stanovništvo ni za strane radnike. Jednostavno nije prihvatljivo trajno naseliti 300 ljudi u mjesto s tek 137 žitelja.“
Malo istarsko mjesto smatra da ga se želi na silu pretvoriti u geto za strance iako je svima jasno da bez stranih radnika ne može opstati ni turizam na Opatijskoj rivijeri, od kojega lokalno stanovništvo godinama itekako dobro živi. Strani turisti svih etničkih skupina, boje kože i vjere su dobrodošli ostaviti novac u tamošnjim natprosječno skupim hotelima, apartmanima i autokampovima, pa i u onom u Medveji, ali ne i ti isti ljudi u statusu skromno plaćenih stranih radnika!? Stvar smrdi na šovinizam i ksenofobiju, što god mislili lokalni žitelji i oni što ih podržavaju.
Sličan se vonj netrpeljivosti – à la Medveja i CRO-policijska fetva prema palestinskoj zastavi u tradicionalnom „Noćnom maršu“ u Rijeci u povodu Međunarodnog dana žena 8. marta – ovih dana širi i iz Zadra, gdje su se domaći taksisti pobunili protiv konkurencije stranih radnika. Kažu, „nismo protiv zapošljavanja stranih radnika i u taksi-službi, ali tek po određenim uvjetima. Želimo poštenu konkurenciju i sigurnost na cesti“.
Predsjednik Udruge taksista Zadra Ivan Bulat iznio je medijima zahtjeve nadležnima o „suzbijanju nelojalne konkurencije i boljoj zaštiti zakonitih taksista“. Tri zahtjeva su glavna: strani vozači moraju vladati B1 razinom hrvatskog jezika, posjedovati dokaz o nekažnjavanju te međunarodnu vozačku dozvolu. Turistička predsezona je već počela, stranih je gostiju iz dana u dan sve više, pa taksisti trljaju ruke, ali i ne žele konkurenciju.
„Ne može cijena Uberove i Boltove usluge biti niža od cijene gradskog prijevoza u Zadru“, ljuti se Bulat. „Mi moramo raditi 12 sati dnevno da nešto zaradimo, pa želimo da i strani vozači igraju fer utakmicu, da se ne bave ovim poslom s krivotvorenim vozački dozvolama itsl.“
U Dubrovniku pak domaći taksisti svaljuju drvlje i kamenje ne samo na konkurenciju stranih vozača već i domaćih, na tzv. migraciju taksista, koji u turističkoj sezoni masovno dolaze iz drugih dijelova RH i „nelojalno otimaju posao domaćima“.
Slične se, ako ne i još gore, šovinističko-ksenofobne netrpeljivosti ovih dana čuju o temi stranih radnika i u tzv. Visokom domu: „Kada odu Ante i Šime, dolaze neki drugi ljudi nekog čudnog imena.“
Dok tzv. lijevi drže pozitivnima neke pomake u izmjenama Zakona o strancima te kritiziraju učestale pojave izrabljivanja stranih radnika i ovisnosti o uvoznoj radnoj snazi, tzv. desni tvrde da je u tijeku „vrlo opasna zamjena stanovništva u Hrvatskoj. Domaći ljudi odlaze na rad u inozemstvo i nitko ne zna hoće li se i kada vratiti, a na njihova radna mjesta masovno dolaze stranci“. Do sada je već izdano cca 200.000 radnih dozvola, i tomu još nije kraj. Pred policijskim upravama su gužve, čeka se satima, neki i noće na otvorenom čekajući dokumente.
Licemjerje na entu
Iako nacionalizam i šovinizam u hrvatskom društvu nisu suzbijeni niti ih suzbijaju institucije koje rade svoj posao – vladajućem režimu te pojave „nisu tema“, pa ni proustaški dizajnirana hrvatska šahovnica bez pet kruna povijesnih pokrajina, ali jest palestinska – ksenofobija se širi kao korov pirika. Država se po europama i manhattanima razmahuje svim i svačim što imitira tzv. demokraciju, međunacionalnu i rasnu snošljivost, a dnevni život u Bijednoj Našoj uvjerljivo demantira politikantstvo tog tipa. Namijenjeno farbanju tzv. međunarodne političke javnosti. Sic transit!
Recimo, licemjerje na entu: specijalci naoružani do zuba odvest će te istražnom sucu, a ovaj kazniti masnom svotom eura izađeš li u javnost ogrnut palestinskom zastavom, ali će te, je li, te iste kornjače prijateljski potapšati po ramenima ogrneš li se izraelskom ili ukrajinskom zastavom. Ogrnut pak ruskom ili srpskom, provest ćeš se kao bos po trnju, baš kao prof. dr. sc. Gordan Jelenić (kojem su, à propos, uhapsili i suprugu iako nije nosila palestinsku zastavu!), ali te nitko od vladajućih i „organa reda“ neće ni poprijeko pogledati ogrnutog u „povijesnu hrvatsku zastavu“ i promuklog od deranja „Za dom spremni“ i „Ajmo, ajmo ustaše“.
Svojedobno su se Dinamovi BBB-ovci, zbog otimanja imena omiljenomu nogometnom klubu, osvećivali tzv. prvomu hrvatskom predsjedniku vrlo glasnim skandiranjem u Maksimiru: „Ima jedan čovjek čudan, ime mu je Franjo Tuđman!“ Hoće li sada neki nadahnuti veseljak dobiti inspiraciju za skovati neku sličnu rimu u stilu: „Ima jedan režim čudan…“, pa će to mediji razvaliti javnim prostorom? Neće. To „nije tema“ ni hrvatskoj tzv. demokraciji niti medijima.
„Mediji su u Hrvatskoj loši i podložni vlasničkim i političkim utjecajima“, reći će prof. dr. sc. Gordan Jelenić. „Socijalna kohezija i svijest o potrebi javnog angažmana i osobnog doprinosa razvoju društva su na niskim granama, a kultura građanskog otpora službenoj politici praktički ne postoji. Vjerujem da bi poboljšanje u tim segmentima pridonijelo i stanju ljudskih prava općenito.“
