Za Velež se ne navija, Velež se voli!

Izdvajamo

• Sinoć je u sali hotela Bristol u Mostaru predstavljena knjiga „Rođeni za vječnost“ posvećena FK Velež, a koju je Centar za kritičko mišljenje i portal „Tačno.net“ kao kompilaciju 26 eseja o ovom bh. fudbalskom klubu izdao početkom ove godine. Interes građana za predstavljanjem ove knjige bio je jako velik pa se u sali tražilo mjesto više. Brojni intelektualci iz BiH i regiona sudjelovali su ovom događaju, a tekstovi nekih od njih dio su sadržaja knjige „Rođeni za vječnost“.

Povezani članci

• Dno bezdana
• SDA i drugi spram BiH – Put ka poratnoj kapitulaciji
• David Moyes dobio otkaz u Manchester Unitedu
• Interview-Ron Haviv, photographer: Photography as an art of engagement
• Potpisan Sporazum o izborima u Mostaru
• Mourinho najbolji klupski trener u 2012. godini

Sinoć je u sali hotela Bristol u Mostaru predstavljena knjiga „Rođeni za vječnost“ posvećena FK Velež, a koju je Centar za kritičko mišljenje i portal „Tačno.net“ kao kompilaciju 26 eseja o ovom bh. fudbalskom klubu izdao početkom ove godine. Interes građana za predstavljanjem ove knjige bio je jako velik pa se u sali tražilo mjesto više. Brojni intelektualci iz BiH i regiona sudjelovali su ovom događaju, a tekstovi nekih od njih dio su sadržaja knjige „Rođeni za vječnost“.

Sudionici su bili Vahid Vaha Halihodžić, Blaž Baka Slišković, Enver Marić, predsjednik Veleža Adis Čevra, trener Nedim Jusufbegović, izdavač i organizator Amer Bahtijar, urednik knjige Muamer Kodrić, Amela Rebac, kao i autori fra Drago Bojić, Roko Markovina, Dragan Markovina, Enver Kazaz, Jurica Pavičić, Kemal Mahić i drugi. Moderator večeri bio je mostarski glumac i književnik Nedžad Maksumić

Na početku večeri, prisutnima se ispred Centra za kritičko mišljenje i portala „Tačno.net“ obratio profesor Amer Bahtijar kazavši kako je jedan od ključnih razloga izdavanja ove knjige činjenica da je Velež više od fudbalskog kluba:

„Platon kaže da je sve prolazno, a da su samo ideje vječne. Ideje na kojima je formiran ovaj klub, ideje radništva, solidarnosti, bratstva i jedinstva su vječne. Upravo je to razlog zašto ova knjiga nosi naziv ‘Rođeni za vječnost’“. Posebno se zahvalio onima koji su, kako je rekao, napisali povijest Veleža. „Antički filozof Sokrat rekao je ‘Bolje je nepravdu trpjeti, nego činiti’. Hvala što nismo bili tim koji je nepravdu činio, iako se nepravda nad ovim timom vršila“, kazao je Bahtijar.

Urednik knjige, Mauamer Kodrić, između ostalog kazao je kako su među koricama ove knjige sabrani eseji, kratke priče i zabilješke ljudi kojima Vekež znači dovoljno da bi pisali o njemu.

Dragan Markovina govoreći o Veležu i svojim sjećanjima na ovaj klub iz djetinstva rekao je kako sanja dan kada će Velež ponovno zaigrati na svom stadionu pod Bijelim Brijegom:

„Ne prođe niti jedan jedini moj posjet Mostaru, a dođem prilično često, da ne odem na taj stadion. Ako ništa drugo pređem preko zida na Bijelom Brijegu, sjednem na vrh tribine i gledam Mostar sanjajući jedini trenutak, bez imalo želje da budem patetičan, da tim ovog kluba izađe u svojim crvenim dresovima iz svlačionice kao domaćin.“

Veležove legende: Vahid Vaha Halihodžić, Enver Marić i Blaž Baka Slišković

Prisutnim sa, ispunjen emocijama i sa suzama u očima, obratio i Vahid Vaha Halihodžić:

„Nakon izvjesnog vremena, sama pomisao na Velež i sve ono što sam s njim proživio, mogu reći da su to moji najljepši dani. Ja, za razliku od Dragana, nakon rata na stadion pod Bijelim Brijegom nisam nikada otišao i vjerovatno neću ni otići“. Dodao je kako Velež ne može biti ni muslimanski, ni srpski, ni hrvatski, već klub svih građana Mostara i šire, te poželio više sporta, a manje politike.

„Sjećam se da je Velež za vrijeme Jugoslavije bio ljubimac svih“, kazao je Halihodžić i zaključio kako se za Velež ne navija, već se ovaj klub voli i obožava.

Enver Marić, legendarni golman Veleža, kazao je kako su sve ove priče, koje su dio knjige „Rođeni za vječnost“, izraz ljubavi od strane uglednih i kompetenetnih ljudi te kako je to jedno opšte mišljenje koje se zna i nosi u srcu.

Prisutnima se obratio i nekadašnji igrač Veleža, koji i dan danas nosi nadimak Maradonne sa Balkana, Blaž Baka Slišković, kazavši kako Velež treba i zaslužuje da bude domaćin na stadionu pod Bijelim Brijegom, ali da to nije stvar navijača i ljubitelja Veleža, već politike koja treba da riješi to pitanje, ističući kako bi drugi mostarski klub trebao biti pozitivna konkurencija.

Pročitano je i dirljivo pismo Mostarca Sergia Šotrića, koji danas živi i radi u Kelnu, a koji je bio spriječen doći na predstavljanje knjige.

Amela Rebac, ugledna novinarka i publicistkinja, kćerka legendarnog Veležovog igrača i trenera Sule Rebca govorila je između ostalog, o Veležovom stadionu i navijačima.

Fra Drago Bojić obratio se riječima:

„Velež doživljavam kao metaforu svega onoga što se dogodilo gradu Mostaru, ali i našem cjelokupnom društvu. Zato se danas postavlja kao morlana i etička obaveza svakoga čovjeka da bude uz Velež, na strani Veleža i navija za Velež.“ On je dodao da dok se god bude pričalo o Veležu, on će trajati te kako se nada da će se Velež vratiti u svoje vlastito svetište, u svoj hram nogometa.

Profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, Enver Kazaz, kazao je kako je Velež u njegovu srcu iz dva razloga:

„Prvi je razlog da je Velež simbolički kapital ideje, emancipacije, slobode, bratstva i jedinstva, koju je na ovaj prostor donijela evropska ideja prosvjetiteljstva i evropska ljevica. To je najljepša ideja koja je Veležu dala veličanstvenu civilizacijsku dubinu. Velež je na drugoj strani simbol božanske sposobnosti kreacije za igru. Igra koju je igrao Velež je ona igra koja je pokazivala da su bogovi u susretu orijenta i mediterana, u gradu gdje je Zuko Džumhur pio Neretvu, a Neimar postavio veličanstven most, dali obilje talenta ovim ljudima.“

Profesor Kemal Mahić kazao je kako je kraj 20. stoljeća na južnoslavenskim prostorima obilježilo rušenje dva simbola Mostara, a to su Stari most i FK Velež:

„Ljudska energija i stvaralaštvo su stvorili Stari most i FK Velež. Ti simboli su u nama i nitko ih nije mogao uništititi. Stari je izronio, a Velež je opet sa nama i u nama, i nakada iz nas nije otišao.“

Prisutnima se obratio prof. dr. Roko Markovina, jedan od najomiljenijih Mostaraca u istoriji Mostara:

„Kada bi večeras pričao sve što bih mogao na ovu temu, trebalo bi mi barem pet dana, a ne pet minuta kako mi pristojnost nalaže s obzirom da je tema vječni nam Velež i grad u kojem je stvaran već 93 godine; da su njegove legende koje su pisale njegovu povijest i da su oni večeras njegovi slavljenici, a da smo mi – autori ove knjige – tek samo svjedoci neponovljivog vremena koje nas ispunjava sjetom i ponosom.“

Mostarske kiše u izvornom sastavu bile su također dio ove nezaboravne mostarske večeri koje su otpjevale svoje najpoznatije pjesme, među kojima je ona “Mostarska mati” autora Miše Marića koji je također jedan od autora tekstova u ovoj knjizi, a koji se javio iz Londona žaleći da ne može biti dio večeri posvećene Veležu. Osim Mostarskih kiša, Ale Puzić izveo je “Bilećanku” i “Mostarsku” pred publikom koja je pjevala zajedno sa njim.

Predsjednik FK Velež, Adis Čevra, kazao je kako je ova uprava svjesna da je Velež više od kluba te da to stalno naglašavaju igračima, ali sa ovom knjigom oni mogu da vide veličinu kluba čije su boje branile legende poput Vahe Halihodžića, Bake Sliškovića, Envera Marića, Duška Bajevića i mnogih drugih. Trener Veleža, Nedim Jusufbegović, rekao je da je igrao za Velež i da strast koju njegovi navijači nose prema klubu nešto je što je i njemu inspiracija i dodatna obaveza da vrate Veležu onaj sjaj koji su prenosile Veležove prijeratne generacije. Predstavljanju knjige prisustvovao je cjelokupni tim FK Velež zajedno sa stručnim štabom, direktorom Sedinom Tanovićem te sportskim direktorom Admirom Velagićem.

Svi pristuni po završetku ovog događaja nisu skrivali svoje oduševljenje i emocije naglašavajući kako poslijeratni Mostar ne pamti ovakvu večer punu ljubavi i zajedništva.

VIDEO:

Video uredio i montirao: Đani Böhm

Galerija fotografija: