Trend koji je vidljiv godinama unazad sve je jasniji i pokazuje da, iako je progres i položaj LGBTI osoba u BiH nezadovoljavajući na svakom dijelu teritorije, postoji sve veća razlika kada govorimo o situaciju između dva entiteta.
U proteklih nešto više od godinu dana u entitetu Republika Srpska smo svjedočili organizovanom napadu huligana na aktiviste Bh. povorke ponosa u Banjaluci, niz primjera poticanja na nasilje i diskriminaciju LGBTI osoba od strane najviših funkcionera Republike Srpske i javnih ličnosti, organizovanje grupa i nevladinih organizacija sa jasnom anti-rodnom agendom kao i najavama ukidanja „rodnog identiteta“ kao zabranjenog osnova u Krivičnom zakonu Republike Srpske te u drugim propisima.
Sva ova dešavanja nije moguće posmatrati u vakuumu i vidljivo je da su oni dio procesa i pokreta koji ima svoje međunarodne partnere i podršku te su dio antidemokratskih i anti-zapadnih principa koje vlast u Republici Srpskoj provode bez većeg protivljenja opozicije i uprkos porukama međunarodne zajednice koje ostaju limitiranog dometa i efekta.
S druge strane, procesi u entitetu Federacija BiH se najbliže mogu opisati riječju stagnacija. Iako postoje znakovi barem djelimične institucionalne otvorenosti za propise i politike koji se tiču ključnih pitanja ljudskih prava LGBTI osoba, činjenica je da se procesi odvijaju presporo i da ni na jednom od ključnih pitanja kao što su regulisanje istospolnih partnerstava, unaprijeđen zakonski okvir za slobodu okupljanja u Kantonu Sarajevu, pristupačno zdravstvo i administrativna pitanja za transrodne osobe ili regulisan govor mržnje, stvari nisu pomjerile u značajnoj mjeri.
Ono što jesu svijetli primjeri su brze i efikasne reakcije tužilaštava poput onog u Kantonu Sarajevo kada su se dešavale značajne prijetnje po sigurnost LGBTI osoba kao u slučaju ‘’Grindr napada’’, odnosno nasilja nad više gej muškaraca zloupotrebom dejting aplikacija.
Najznačajniji napredak je ostvaren u Distriktu Brčko, kada je početkom ove godine Skupština Brčko distrikta izmjenama Krivičnog zakona uključila krivično djelo javnog izazivanja ili poticanja na mržnju na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta.
Među pozitivnim stvarima je svakako rad i predanost pojedinih državnih institucija na praćenju i promicanju Akcionog plana za unapređenje osnovnih sloboda i ljudskih prava LGBTI osoba u BiH donesenog na državnom nivou.
‘’Pozitivni iskorak u Brčko Distriktu treba služiti i kao primjer Vladi FBiH da reguliše govor mržnje kroz krivični zakon na način da proširi listu zabranjenih osnova koje će uključivati i seksualnu orijentaciju, rodni identitet i spolne karakteristike. Također, u Federaciji BiH postoji razumijevanje pojedinih institucija o potrebi regulisanja istospolnih partnerstava ali se proces odugovlači i traje već 6 godina bez naznake kada će biti gotov. Regulisanjem istospolnih partnerstava u BiH, riješila bi se sistemska diskriminacija prema istospolnim parovima, a skrećem pažnju da je veliki broj slučajeva istospolnih parova pred sudovima u BiH i možemo očekivati da će pojedini doći i do Evropskog sudu za ljudska prava u Strazburu ukoliko ne budu pozitivno riješeni na domaćim sudovima’’, kaže Darko Pandurević iz Sarajevskog otvorenog centra.
Ipak, na bazi svih informacija prikupljenih kroz Rozi izvještaj – godišnji izvještaj o stanju ljudskih prava u BiH, iz Sarajevskog otvorenog centra naglašavaju da će period koji je pred nama obilježiti potreba za zajedničkim djelovanjem svih aktera koji se bave ljudskim pravima u BiH kako bi se zaustavili regresivni trendovi koji dobijaju sve više uticaja na javni život u BiH i ljudska prava LGBTI osoba.
‘’Antirodni akteri su nešto novo u našoj zemlji, ali smo ih viđali širom Evrope u Poljskoj, Mađarskoj, Srbiji i Hrvatskoj i predstavljaju novu prijetnju rodnoj ravnopravnosti i pravima LGBTI osoba. Radi se o ozbiljnim, dobro finansiranim grupama koje zagovaraju kod političara i političarki da ne primjenjuju međunarodne pravne standarde, kao što je Istanbulska konvencija. Unatoč tome, Bosna i Hercegovina još uvijek ima priliku spriječiti infiltraciju ovih specifičnih narativa u širi društveni i politički diskurs o pravima žena i LGBTI osoba. Poticanjem saradnje među političarima/kama i aktivistima/cama za ljudska prava, možemo aktivno raditi na zaštiti i unapređenju prava žena i LGBTI osoba’’, zaključuje Emina Bošnjak, izvršna direktorica Sarajevskog otvorenog centra.
