Foto: TPO Fondacija
Godišnje oko 50.000 žena bude ubijeno samo zbog toga što su žene. U Bosni i Hercegovini, u protekle dvije godine, ubijena je skoro jedna žena svakog mjeseca.
Minutom šutnje za sve njih započeo je Naučno-stručni skup “Femicid kao posebno krivično djelo u Krivičnom zakonu FBiH” održan u Sarajevu prošle sedmice. On je imao za cilj da ukaže na potrebu o uvođenju rodno zasnovanog ubistva žene u Krivični zakon FBiH, ali govorilo se o dosadašnjim praksama i iskustvima pravosudnog sistema u BiH, a i u regionu.
Ovaj skup bio je podijeljen na dva panela. Prvi je bio o rodno zasnovanom ubistvu žene kao posebnom krivičnom djelu u krivičnom zakonu i sudskoj praksi, a drugi panel o rodno zasnovanom ubistvu žene te o izazovima u praksi, opravdanosti i nužnosti uvođenja kao posebnog krivičnog djela u Krivični zakon FBiH.
Rodno zasnovano ubistvo: Femicid u BiH i regionu
Jedan od panelista, prof. dr. sc. Aleksandar Maršavelski s Kaznene katedre na Pravnom fakultetu u Zagrebu, naglasio je na samom početku panela kako je okidač za sve naučnike u regionu bio događaj koji se desio u Gradačcu.
“Vlada Republike Hrvatske inicirala je izmjenu Kaznenog zakona. Mi smo već imali jedan oblik femicida, koji nije bio eksplicitno naveden, a radilo se o ubojstvu bliske osobe, koju je počinitelj ranije zlostavljao. Uveli smo spolne delikte, spolni odnošaj bez pristanka, ali smo uveli i ubojstvo bliske osobe koju je počinitelj ranije zlostavljao kao oblik teškog ubojstva. Ali kada stavite to u zakon, ne znate kako će to zaživjeti u praksi”, pojašnjava on.
Navodi kako je statistika pokazala da nije bilo nekih promjena kada je u pitanju kaznena politika vezana za rodno zasnovano ubistvo žena u Hrvatskoj unatoč novoj klasifikaciji, jer je bilo teško dokazati to ranije zlostavljanje.
“Vi vidite u spisu da je bilo zlostavljanja, međutim tužitelji često idu na blažu kvalifikaciju. Njima je komplicirano utvrđivati okolnosti i onda oni idu na obično, a ne na teško ubojstvo. Lako je dokazati blisku osobu, to su članovi obitelji. To nije bilo sporno, a mi smo poslije mijenjali da to budu i bivši bračni i izvanbračni drugovi te intimni partneri. Sve je to obuhvaćeno tim pojmom bliske osobe, a sve to nije bilo dovoljno. A to su najkritičniji oblici femicida – prema sadašnjim i bivšim partnerima”, dodaje prof. Maršavelski.
Pored toga, profesor ističe i kako uvođenje termina rodno zasnovano ubistvo ženske osobe u praksi može biti problem jer neće svi suci i sutkinje razumjeti šta znači rodno zasnovano ubistvo.
“Ako nisu upoznati s Istanbulskom konvencijom, nisu pohađali edukacije o tome, oni to neće razumjeti. Mi smo za svaki slučaj definirali to rodno utemeljeno nasilje nad ženama zbog toga da bi bolje razumjeli, ali i da bi to bila dodatna okolnost kod drugih kaznenih djela. Osim femicida sada je rodno utemeljeno i nasilje. I to suci moraju uzimati po kaznenom nasilju. I rodno utemeljeno nasilje definirali smo po Istanbulskoj konvenciji kao nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena, ili koje nesrazmjerno pogađa žene”, naglašava.
Branka Mašić Žigate, sutkinja u penziji, navela je kako je femicid kao i ostala kaznena djela dokaziv samo ukoliko je definiran kako treba.
“Morate dokazati okrutnost. Ona se ne može podrazumijevati sama po sebi. Pa tako je između ostalog i kod femicida. Pogotovo ako se radi o femicidu prema bliskoj osobi. Ako su definirane točno ko su bliske osobe ili koji su članovi obitelji. U hrvatskom zakonodavstvu imate posebno definirane članove obitelji i bliske osobe, a u zakonu Federacije BiH imate čak suženi krug, gdje je definirano ko su članovi porodice”, pojašnjava ona.
Radeći u Hrvatskoj dugi niz godina, dodaje ona, bez obzira na sve postoji određeni otpor prema ovim djelima.
“Nije došlo do izmjene društva od prije 20 godina. Isto je bilo femicida i svega, ali se sada jasnije govori o tome, priča se glasnije, govori se sve. Svugdje ima femicida i samo ga je mali broj zemalja uopće uvelo kao kazneno djelo. Ali su neke stvari osviještenije. Nije Bosna i Hercegovina ništa partrijarhalnija u odnosu na druge zemlje”, zaključuje Mašić Žigate.
Govoreći o adekvatnim kaznama za femicid naglašava kako se treba u obzir uzeti historija nasilja da bi vidjeli koju ćemo adekvatnu kaznu izreći.
“U Brčko distriktu za psihičko nasilje, za koje znamo da je najteži i najzastupljeniji oblik nasilja koje se ne ispituje jer ga je kao teško ispitivati, pa im je lakše tjeleseno ispitati, kazna je godina dana zatvora, a to stvarno nije adekvatna kazna”, navodi.
Zlatan Hrnčić iz Gender centra FBiH naglasio je kako se u svijetu godišnje desi 50 hiljada ubistava žena zato što su žene.
“U Evropskoj uniji desi se oko 3.700 ubistava godišnje, a u BiH oko 11 ubistava žena godišnje. U prošloj smo godini imali 11 ubistava, a u pretprošloj 12. Godine 2015 bilo je 18, a 2016. godine 17 ubistava žena. Niko o ovome nije razgovarao. O ovome smo počeli razgovarati nakon što bi neki slučaj prešao granicu. I onda počnemo govoriti pogrešno, ko da nikad nije bilo i otkud sad odjednom nasilje u porastu”, poručuje Hrnčić.
Hrnčić ističe kako u medijima često čujemo o legalizaciji i kontroli oružja. Napominje kako u okviru propisa imamo taj momenat gdje se usljed dobivanja dozvole gleda da li ima historija nasilja ili ne.
“Međutim samo je istraživanje pokazalo da se 7.8% ubistava dešava oružjem koje se može dobiti, koje je legalno. Ostala se ubistva čine oružjem za koje nema dozvole i to je veliki problem. Ne samo u BiH nego i u drugim nekim zemljama. Postoji u okviru ubistava ubistvo pletećom iglom i bacanje pod auto”, pojašnjava on.
Hrnčić dodaje da je veliki rizik isto razvod, gdje se javljaju slučajevi da bivši muž dođe u kuću oca supruge, u koju se ona vratila, i ubije je. To je momenat gdje neko smatra, nažalost, da su supruga i djeca vlasništvo.
“To je jedan rodni motiv tog nasilja koji je jasno vidljiv u presudama.”
Rodno zasnovano ubistvo: Praksa pravosudnog sistema
Na drugom panelu naučno-stručnog skupa dr. Alma Kratina, predsjedavajuća u Komisiji za jednakopravnost spolova Parlamenta FBiH, poručila je kako tek u decembru 2024. godine govorimo o hitnoj, neophodnoj potrebi donošenja dva zakona kao što je donošenje potpunog pravnog okvira zaštite žrtve i oštrije kažnjavanje nasilnika.
“Mi u ovom momentu imamo slučaj da sudbina žrtava nasilja, bez obzira na sve što se govori u javnom prostoru, ovisi o senzibiliziranosti pojedinca u subjektima zaštite na koje žrtva naiđe. To je činjenica. Ali to što Vlada FBiH i nakon dvije godine mandata, iako smo početkom mandata mi kao Komisija insistirali na komunikaciji s ministrom pravde i donošenju ovog okvira, nije uradila svoj posao, to je prosto nedopustivo”, navodi Kratina.
Ističe kako svi koji suštinski rade na ovome trebaju vršiti stalni pritisak.
“Ja ću vas podsjetiti da je ova Komisija u prošlom mandatu, kad ni ona vlada nije radila svoj posao, zajedno s nevladinim organizacijama uputila novi tekst zakona poprilično usklađen s Istanbulskom konvencijom u proceduru i on je na prvom čitanju usvojen i u jednom i drugom domu. I ova ga Vlada, budući da nije bila predlagač, nije mogla povući, zakon je ostao živ i Ministarstvo pravde odlučilo je da skrati tu proceduru da taj naš usvojeni nacrt posluži kao tekst za formiranje prijedloga novog Zakona o zaštiti o nasilju, ali to nedopustivo dugo traje”, kazala je ona.
Komentarišući navode kako bi uvođenje femicida kao posebnog krivičnog djela bila svojevrsna diskriminacija nad muškarcima dr. sc. Amila Mujčinović, advokatica iz Sarajeva, pojasnila je kako je činjenica da su sva nasilja i ubistva koja se dešavaju – dešavaju se prema ženama, a da je postojao jedan slučaj kad je riječ o muškarci.
“Ja sam neko ko ima iskustva na terenu i najbolji sam pokazatelj kako to funckioniše. Osjetila sam velike pomake u postupanju policijskih službenika, centara za socijalni rad i tužilaštva kroz ovaj prekršajni zakon, odnosno Zakon o zaštiti žrtva nasilja u porodici, ali i kroz samu primjenu Krivičnog zakona. Ovo što imamo sad na snazi. Ja osjetim pomake kroz paksu i to je dobro”, ističe Mujčinović.
Pojašnjava kako samo djelo femicida nije uvršteno ni u evropskim zemljama kao posebno inkriminirajuće krivično djelo, ali da je za to da se to postavi kao ili otežavajuća okolnost ili kao posebno krivično djelo.
“Kaznena politika u našoj državi prilično je blaga. Ali Krivični zakon ne treba se mijenjati samo deklarativno, da se ono uvrsti samo kao krivično djelo, nego da se promijeni kompletna kaznena politika što se tiče kažnjavanja počinioca takvih djela. Smatram da je to cijeli jedan sistem. Važno je da uvrstimo dijelove Istanbulske konvencije jer smo obavezni, ratificirali smo”, zaključuje Mujčinović.
Ona posebno naglašava da je zakonska norma jedno, a provođenje te norme drugo i da će trebati edukacije svima – i tužiocima, i sudijama, i advokatima, i policijskim službenicima, i svim agencijama.
“Moramo imati metodologiju na koji ćemo način izvršiti dokazivanja, kako da dokažemo da je to rodno zasnovano nasilje, da je to femicid, da je to ubistvo žene zato što je žena.”
Inertnost vlasti ne da utiče nego formira jedan obrazac ponašanja koji je sve više i više prisutan u smislu nasilja, naglasio je dr. sc. Sandi Dizdarević, docent na predmetu “Kriminalistička psihologija” i “Kriminalistički intervju”.
“U pravosudnom sistemu zastupljen je pasivan odnos, gdje većina pravosudnih djelatnika, koji su zaduženi za istragu, jedva čekaju da žrtva dođe i da odustane”, kaže Dizdarević.
On ističe kako nema nijedne informacije policijskih službenika da su saznali na terenu za nasilje u porodici, za razliku od drugih krivičnih djela.
“Na kraju, ko nam donosi zakone i ko nam ih predlaže? Je li tamo sjedi više žena ili muškaraca? Imamo li potencijalni otpor u tom segmentu?”
Dizdarević ističe kako se danas suočavamo s fenomenom “kriminalizacija žrtve”.
“Dosad smo viktimizirali žrtvu, jer je žrtva porodičnog nasilja, a onda smo je objektivizirali kroz institucije tog procesa, a sad na samo saznanje da je neko žrtva kada dođe u javni eter, mi počnemo kriminalizirati. Mi smo izmijenili Izmjene i dopune ZKP-a kada govorimo o 72 h zadržavanja za krivično djelo terorizma. Šta je sporno izmijeniti i samo dopisati rečenicu i za nasilje u porodici? Znate šta znači tri puta po 24 h da žrtvu ohrabrite da krene u proces?”, smatra Dizdarević.
Dodaje kako je nonsense da se ne radi procjena ugroženosti žrtve nego procjena ugrožnosti mjera.
Udruženje “Glas žene” (Bihać) dostavilo je Federalnom ministarstvu pravde i Parlamentu FBiH prijedlog Izmjene Krivičnog zakona FBiH da iza članka 166. doda član 166a, koji glasi:
“Teško ubistvo žene
Članak 166a
(1) Tko počini rodno utemeljno ubistvo ženske osobe, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.
(2) Pri utvrđivanju krivičnog djela iz stavka 1. ovoga člana uzet će se u obzir da je djelo počinjeno prema bliskoj osobi, osobi koju je počinitelj već ranije zlostavljao, ranjivoj osobi, osobi koja se nalazi u odnosu podređenosti ili zavisnosti, ili je djelo počinjeno u okolnostima spolnog nasilja ili zbog odnosa koji žene stavlja u neravnopravan položaj ili da postoje druge okolnosti koje upućuju da se radi o rodno zasnovanom nasilju.”
Ovaj skup organiziran je od organizacije “Glas žene” (Bihać) i TPO Fondacija Sarajevo u sklopu projekata koje provode (PRAGG i UNIGEM).
