Ta konoba s posljednjom dušom Splita ostala je kao posljednji Mohikanac u Palači, kao trn u oku gradskim vlastima, podsjećanje na bolju i slavniju prošlost grada, pa su je u svom stilu odlučili učiniti „još starijom i još lepšom“. Drugim riječima – zatvoriti je.
Za ovu priču o gradu zapamtite tu važnu činjenicu – gradske vlasti, legitimno izabrane od građana Splita, dakle strukture koje su dobile izbore od građana Splita.
Gradske vlasti, ponovimo po drugi put, legitimno izabrane, zaokružene voljom Splićana, ukazanim povjerenjem istih da upravljaju gradom, ako hoćete i još točnije Odsjeka javnih površina u Gradu Splitu, legitimno postavljenog na tu dužnost od strane gradonačelnika, voljom građana Splita zatvorit će ovih dana posljednju dušu starog grada kakvog ste poznavali.
Hit destinacija, top bekpekerski hit, pod snažnim utjecajem Crkve u čvrstoj sprezi s lokalnim vlastima, pomeo je sve dalmatinske tradicije grada, a izraziti diskontinuitet u političkom smislu samo je ubrzao kaos koji se pomaljao još tamo prije dvadeset godina, da bi u svoj svojoj konačnici trijumfirao danas, gašenjem posljednje utvrde građanskog Splita u Palači, gašenjem kultna „Tri volta“.
Možemo li kazati kako se Splićanima taj provincijski cirkus obio o glavu? Naravno da ne možemo, niti imamo na to pravo. Sve što se Splićanima obilo o glavu, i sve što žive danas, bolje rečeno kako žive u svom gradu koji više ni fizički nije njihov, Splićani su željeli, htjeli, dapače, zaokruživali na svojim glasačkim listićima, i to godinama.
Splićani su oni koji su htjeli da im partijske sekretare zamijene konzervativni desničari, Splićani su oni koji su htjeli da im desnica i Crkva insceniraju vlastitu goru i crnju povijest, Splićani su oni koji su zaokruživali one koji će stajati na braniku svete katoličke vjere i usput im od grada napraviti resort, Splićani su danas oni koji vuku kese s robom iz apartmana i Splićani su to željeli, živjeti ugodno bez rada, osim tu i tamo uz brojanje eura, oprati koji šporki lancun. Splićani su i oni koji su davali kuverte na fantomskim natječajima na kojima su kultne kavane pretvorene u wine barove.
Zar Splićani nisu oni koji su svojom benevolentnošću odbacili sve svoje svetinje, bogatu i slavnu povijest, i grad prepustili nepotističkim prostitutkama? Zar su to uradili Beograđani, Zagrepčani, Hercegovci? Splićani su oni koji su šutke sve to promatrali, i Splićani su oni koji su se smijali nama, šaci aktivista, sada već sekti, koja je godinama upozoravala, godinama izvodila performanse i ukazivala na problem, sekti kojoj su se svi ti Splićani uredno smijali na suncem okupanoj rivi.
Zar Splićani nisu ti koji su ismijavali Dragana Markovinu na jednim lokalnim izborima? Zar nisu Splićani ti koji su nam s udobnih štekata dobacivali da idemo u Bosnu pisati i dalje u šumu gdje nam je mjesto?
Zar nisu Splićani ti koji nas ismijavaju i već godinama kod svake naše uzaludne borbe za grad, za Get, za posljednja uporišta koja su šaptom padala predavana lokalnim splitskim moćnicima? Zlatnoj mladeži, crkvenim povjerenicima, korupcionašima, poreznim neplatišama, dužnicima u gradski proračun koji su misteriozno širili svoje štekate i objekte iako se znalo da duguju gradu milijune?
Zar Splićani nisu ti koji nikada nisu izašli na ulicu iako smo ih i preko omiljenih im društvenih mreža toliko puta zvali? Zar Splićani nisu ti koji bi uvijek i svuda, u svakoj prilici pljunuli za nama, udbaško-jugoslavenskoj djeci oficira, kako i dan-danas pljunu za nama, onima koji se nisu mirili.
Jer grad vam nisu uništili došljaci, divlja plemena, rat, kuga, kolera, ili sam HDZ. Grad Split uništili su njegovi građani. Splićani. Isti oni koji će me pljuvati na ulici i zbog ovog teksta. Isti oni koji udobno zavaljeni sjede na suncu u studenom i komentiraju po društvenim mrežama kako nam je netko uništio grad, misleći na posljednji bastion grada – „Tri volta“. Ako mi ne vjerujete, pokušajte danas sve te moje sugrađane izvući na ulicu upravo zbog toga što tako bijesno komentiraju.
Ili još bolje.
Pokušajte ih odgovoriti da na izborima više ne glasaju „za svoje“. Pokušajte u Splitu biti građanski aktivist, borac za ljudska prava i za svoj grad. Pokušajte barem do sljedećih izbora. Tada će i vama budalama stvari postati jasnije. Kada je i u novi mandat Split zakoračio sa istom, starom strukturom na vlast.
Zašto, pobogu, upitat će se koji nadobudni turist prateći Splićanina koji mu vuče kofere do apartmana, ti ljudi toliko mrze svoju povijest, tradiciju i objekte koji ih podsjećaju na nju?
Ah, da, Tri volta. Tri prsta?
Da nije, jebote, do toga?
