U Stuttgartu je obilježeno petnaest godina emisije Osmana Džihe „U tuđoj avliji“ – programa koji već deceniju i po povezuje ljude koje su granice razdvojile, ali nisu uspjele udaljiti. Na tom okupljanju, u sali ispunjenoj emocijom i ponosom, nagrađeni su oni čiji rad nadilazi državne i mentalne granice, ljudi koji su iz dijaspore u domovinu vratili ono što se ne može mjeriti novcem : vjeru, solidarnost i zajedništvo.
Među dobitnicima nagrada su:
Admir Rahimić – vlasnik HEPOK-a, vizionar čija ulaganja u poljoprivredu i energetiku vraćaju život bosanskohercegovačkim dolinama.
Hajriz Brčvak – čovjek koji posjeduje 24 kompanije u Njemačkoj, 17 u Bosni i Hercegovini i 10 u Crnoj Gori;
Njih dvojica počeli su kao poznanici iz dijaspore. Danas su partneri u projektima koji zapošljavaju stotine porodica u Bosni i Hercegovini. Iza brojki stoji ono što je bitnije od svake bilance – osjećaj odgovornosti prema zemlji iz koje su potekli. Samo njih dvoje, podsjetio je moderator večeri, kupili su četrdeset automobila za žrtve poplava u Jablanici.
„Humanitarni rad je večeras posebno naglašen“, kazao je novinar Smajić. A upravo ta crta – pomoći drugome, vratiti domovini, stati uz one koji su posrnuli – čini moralnu kičmu ovog okupljanja.
Manifestaciji je prisustvovao i ambasador Bosne i Hercegovine u Njemačkoj, dr. Damir Arnaut. Dodijeljena su priznanja ljudima čiji rad ne poznaje granice:
Midhat Murić (za stvaranje globalnog brenda), Alan Ibrahimagić (za evropsko zlato s reprezentacijom Njemačke), Senad Šakić (za doprinos razvoju policije i javne sigurnosti u Švicarskoj), Hajriz Brčvak (za investicije i humanost), Sead Kovačević (za razvoj automobilske industrije u BiH), Slavica Matić (za očuvanje tradicije kroz pola stoljeća folklora), dr. Aida Hanjalić (za doprinos medicini i reproduktivnom zdravlju), Elvis Doljanac, dr. Edvin Destanović, Armin Osmančević, Samir Kadirić, Fahrudin Jusić, Anel Hadžić i Admir Rahimić, čije je ime te večeri izgovoreno s posebnim poštovanjem.
Rahimićevo priznanje prevazilazi sport. Njegov rad na čelu Veleža nije samo obnova kluba već obnova vjerovanja da Bosna i Hercegovina može biti dom, a ne samo adresa. Njegove investicije u energetske i poljoprivredne projekte vraćaju život dolinama, ali ono što vraća dostojanstvo Mostaru jeste njegov rad u Veležu , klubu koji je odavno prerastao sportske okvire i postao moralna metafora jednog grada.
Velež je Mostar u svom najčišćem obliku: klub radnika, prkosa, dostojanstva i solidarnosti. Klub koji je preživio rat, siromaštvo, podjele i poruge, i iz svega izašao uspravan, kao dokaz da moral još ima lice. Admir Rahimić nije samo predsjednik kluba; on je čovjek koji je pokazao da institucije mogu biti čiste ako ih vode oni koji ne trguju savješću.
U vremenu u kojem je lako prodati ideale, a teško zadržati čast, Rahimić je pokazao da se uspjeh može graditi na povjerenju i poštenju. Njegov Velež ne kupuje navijače već ih okuplja. Ne prodaje on emociju već je stvara. I zato je ova nagrada, dodijeljena u tuđoj zemlji, zapravo priznanje onima koji znaju da se domovina ne voli iz nostalgije, nego iz odgovornosti.
Svako ime izgovoreno te večeri priča je za sebe, ali zajedno čine mozaik jedne nove Bosne i Hercegovine, moderne, otvorene i globalno prisutne, zemlje koja se ne stidi svojih ljudi, nego ih ponosno ističe.
Poruka okupljenih bila je jasna: „Imamo partnere gdje god se okrenemo.“ Partnere koji domovinu nose kao dio identiteta, koji razumiju da ono što su stekli vani ima smisla tek kada se dio toga vrati kući.
Te večeri u Stuttgartu, u tuđoj avliji, Bosna i Hercegovina je bila kod svoje kuće.
