Sutra se u Sarajevu održava naučna konferencija o mentalnom zdravlju mladih pod nazivom „Kako si stvarno – razgovor o mentalnom zdravlju mladih“.
Među brojnim eminentnim izlagačima, među kojima je i regionalna televizijska zvijezda Aleksandar Stanković, posebno se ističe ime dr. sc. Vahide Djedović, jedne od najvećih stručnjakinja za probleme s kojima se suočavaju mladi.
S dr. Djedović razgovarali smo upravo o tim problemima.
Koliko je identitet na društvenim mrežama autentičan u odnosu na stvarni identitet mladih?
Na društvenim mrežama mladi često prikazuju samo dio svog identiteta, onaj dio koji žele da drugi vide. To nije nužno lažni identitet, ali je selektovan i stilizovan.
Razlika između online i stvarnog identiteta ogleda se u tome što online prostor nudi mogućnost kontrole: mladi biraju kad će, kakvu će I u kom trenutku napraviti objavu. U stvarnom životu, autentičnost podrazumijeva spontanost, nesavršenost i emocionalnu izloženost, što mnogi izbjegavaju zbog straha od odbacivanja.
Dakle, identitet online je djelimično autentičan, ali često predstavlja idealizovanu verziju stvarnog sebe.
Koji su najčešći razlozi zbog kojih mladi konstruišu idealnu sliku o sebi online?
Najčešći razlozi su:
- potreba za prihvatanjem i potvrdom,
- strah od odbacivanja ili nepripadanja,
- poređenje s drugima,
- unutrašnji osjećaj nesigurnosti i niskog samopoštovanja.
Društvene mreže stvaraju iluziju da je moguće “popraviti” sebe filterima, lajkovima i pažnjom publike.
Mladi često vjeruju da će, ako izgledaju “bolje” ili “zanimljivije”, biti više voljeni. To vodi do emocionalne distance između onoga što jesu i onoga što pokazuju da jesu, što s vremenom može izazvati osjećaj praznine i gubitka autentičnosti.
Koje vrste anksioznih stanja najčešće proizilaze iz digitalnih interakcija?
Najčešće su:
- socijalna anksioznost: strah od procjene i reakcija drugih na objave, komentare i izgled;
- FOMO (fear of missing out); tjeskoba zbog osjećaja da propuštamo tuđe zanimljive živote;
- “notifiksnost”: konstantno provjeravanje notifikacija i nemir kad ih nema;
- egzistencijalna anksioznost: osjećaj praznine i gubitka smisla nakon prekomjernog boravka online.
Ove vrste anksioznosti često se prikrivaju površnim zadovoljstvom, ali dugoročno troše emocionalnu energiju i smanjuju toleranciju na frustraciju.
Postoje li specifični obrasci ponašanja na mreži koji koreliraju s porastom depresivnosti kod mladih?
Da. Istraživanja i psihoterapijska praksa pokazuju da depresivnost češće prate:
- pasivno praćenje sadržaja (scrollanje bez interakcije),
- upoređivanje sebe s “uspješnijima”,
- traženje potvrde kroz lajkove,
- noćno korištenje mreža (poremećaj sna),
- izolacija iz stvarnih odnosa.
Kada se digitalni svijet koristi za bjekstvo od stvarnosti, a ne za povezivanje, on pojačava osjećaj usamljenosti i bezvrijednosti.
Kako mlade naučiti da postave zdrave granice u dijeljenju sadržaja?
- Razvijati svijest o privatnosti i samopoštovanju: ono što dijeliš govori više o tebi nego o drugima.
- Učiti ih da razlikuju autentičnost od prekomjernog izlaganja: ono što je iskreno, ne mora biti
- Promovisati emocionalnu pismenost: razumijevanje vlastitih osjećaja prije nego što ih objave.
- Uvesti ritual digitalnog odmora: “digitalni post” bar jednom sedmično.
- Modelirati odgovorno ponašanje odraslih: mladi ne uče iz onog što im govorimo, nego iz onog što vide da radimo.
