Kada je zenički sudija Ermin Sivac označio kraj utakmice između Veleža i Zrinjskog, odigrane 27. oktobra ove godine, to je zapravo bio tek početak novih neprospavanih noći svih navijača Rođenih. Zrinjski je slavio na areni Rođeni 3:1, ali navijače i ljude u klubu mnogo više je zabrinuo način na koji je ekipa izgubila tu utakmicu. Trener Zrinjskog Igor Štimac je u svom stilu na kraju utakmice izjavio kako je sretan što se njegova ekipa nije mnogo potrošila pred evropske utakmice. Na žalost svih Veležovih navijača, to nije bilo daleko od istine. Velež je te noći zaista izgledao kao sparing partner gradskom rivalu.
Izgledalo je da su ljetne priče o revoluciji ili pusti san ljudi bolesnih za Veležom, ili samo maska za još jedan neuspješan pokušaj vraćanja kluba u vrh našeg nogometa. Navijači su počeli sumnjati u put kojim klub ide, gubiti strpljenje i očekivati odgovore.
I, kako to u nogometu obično biva, svaki uspjeh ima stotinu kumova, a neuspjeh samo jednog – trenera. Šef stručnog štaba Veleža, Goran Sablić, podnio je ostavku i sa svojim stručnim štabom preuzeo odgovornost za loš početak sezone.
Uprava kluba, na čelu s Admirom Rahimićem, našla se u poziciji da mora brzo reagirati. Velež je u tom trenutku bio pretposljednji sa svega sedam bodova. Izgovora za loše rezultate više nije bilo, a tražila se reakcija ljudi koji vode klub, uključujući i one zadužene za sportski segment na čelu s Mehom Kodrom i Ibrom Rahimićem. Klub nije želio nerezonski ulaziti u nove avanture niti donositi ishitrene odluke o novom treneru. Do reprezentativne pauze trebalo je odigrati susret sa Slogom kod kuće, a klub je odlučio da tu utakmicu vodi sportski direktor i nekadašnji trener Veleža, Ibro Rahimić. Velež je strpljivom igrom uspio doći do pobjede od 2:0, a već tada se mogla primijetiti promjena u pristupu i načinu igre.
Tokom reprezentativne pauze, navijači Veleža, ali i sportska javnost u BiH, očekivali su ime novog trenera Rođenih, ali se činilo da je klub svakim danom bio korak dalje od novog šefa stručnog štaba. Rukovodstvo kluba i ljudi zaduženi za sportski segment nisu pronašli zajednički jezik, pa je prešutno data šansa Ibri Rahimiću, uz obrazloženje da će klub istovremeno tražiti novog trenera.
Rahimić, koji je dobro poznavao ekipu, suočio se s dodatnim problemom: jedno od najzvučnijih pojačanja Veleža u ljetnom prelaznom roku, Almedin Ziljkić, zatražio je da napusti klub, navodeći privatne razloge. Klub i stručni štab su mu izašli u susret. Nakon pauze, Velež je gostovao na Gradskom stadionu u Banjoj Luci i poražen minimalno 1:0 od Borca. Gorak okus ostavila je skandalozna odluka sudije iz Tuzle, Elvedina Topuzovića, koji je u prvom poluvremenu poništio regularan pogodak Veleža, zbog čega je suspendovan od strane Komiteta za suđenje NSBiH. Uprkos porazu, polako su se nazirale konture Rahimićevog Veleža. Ekipa se u Banjoj Luci branila planski i organizovano, ali je stvorila dovoljno prilika da osvoji barem bod.
Sve navedene okolnosti kao da su dodatno učvrstile hemiju među igračima i probudile dodatni motiv. Velež je nakon Banje Luke krenuo u seriju od četiri uzastopne pobjede – jednu u Kupu protiv niželigaša Majevice i tri u prvenstvu, protiv Širokog Brijega i Radnika kod kuće, te Željezničara na Grbavici. Dvanaest bodova iz pet utakmica dovelo je Velež uoči druge reprezentativne pauze na samo tri boda zaostatka za trećeplasiranim Željezničarom, dok Sarajevo na četvrtom, a Široki Brijeg na petom mjestu bježe samo dva, odnosno jedan bod.
Teško je precizno objasniti šta se tačno dogodilo s ekipom nakon što je došao Rahimić. Radi se o istim igračima koji nisu mogli individualno napredovati za par sedmica. Ipak, ono što je vidljivo i što se može uočiti kao razlika u odnosu na Sablićev Velež jeste način na koji ekipa igra. Ibro Rahimić nije pristao na mit o napadački orijentisanom i efikasnom Veležu kao jedinoj ispravnoj filozofiji. Naprotiv, njegova ideja da igru prilagodi rezultatu i mogućnostima koje imaju trenutni igrači pokazala se uspješnom. Shvatio je da ovaj Velež ne može igrati napadački i da je za ovu ekipu disciplinovana i sigurna odbrana najbolji napad. Rahimićev Velež igra na momente atraktivno, a na momente destruktivno. Nekada nastoje držati loptu, a nekad potpuno prepuste posjed protivniku. Zavisno od situacije na terenu i protivnika, način na koji će Velež pod Rahimićem igrati najviše zavisi od onoga što pokazuje semafor. Igra na rezultat ključna je karakteristika ovog Veleža.
Za razliku od početka sezone, protivnici Veležu stvaraju daleko manje šansi. Dokaz su samo dva primljena gola – od Borca i Željezničara, oba u finišu utakmica. Velež igra odgovorno, oprezno, s jasnom idejom kako napasti. Rahimić forsira igru s dva brza krila preko kojih širi teren, a povratak Ede Vehabovića na prirodnu poziciju u sredini donio je novu dimenziju u kreaciji. Uz Đurića, Rahimić sada ima još jednog igrača koji je jak na lopti. Treba reći da su i neki igrači značajno podigli formu i nivo igre u odnosu na početak sezone – prije svih Šerbečić, Pidro i Nukić. Sva trojica su igrači zadnje linije, što ponovo potvrđuje važnost sigurne i čvrste odbrane iz koje Rahimić gradi čitav koncept. Mladi Karić se ustalio na golu i djeluje sve sigurnije, a uz standardno dobre Babića, Haskića i Hrkača, Velež ima stabilnu i pouzdanu okosnicu tima koju Rahimić nadograđuje Šarićem, Mešićem, Milakom i Laušom. Još se čeka Kuzmanović, koji je posljednji stigao, kao i povratak povrijeđenih Dogana i Abdullaha, kako bi tim dobio dodatnu širinu pred nastavak prvenstva, u kojem će se igrati još pet kola.
Za Velež je najvažnije da se vratio u borbu za mjesta koja vode u Evropu. Iako je tanka linija između sjaja i očaja, naročito na Veležovoj tribini, čini se da ova ekipa ima kvalitet i da joj je bilo potrebno samo vrijeme i strpljenje. Dobro je što klub nije žurio niti dovodio trenere s potpuno drugačijom filozofijom. Odluka da Rahimić vodi tim uz asistenciju bivših igrača Veleža – Velibora Pudara, Admira Vladavića, Adnana Dizdarevića, Avde Kalajdžića i Vedrana Pelića, koji je također dijete Veleža – pokazala se kratkoročno ispravnom. Za potvrdu dugoročne ispravnosti te odluke potrebno je vrijeme. Rahimić je neke testove i zamke već uspješno prošao. Susreo se s ekipama koje igraju različito, igrao i kući i na strani, i našao put do bodova. Ekipa trenutno izgleda fizički dosta dobro, što je djelomično i zasluga bivšeg stručnog štaba koji je s igračima odradio pripreme. Treba sačekati zimske pripreme i prelazni rok, u kojem će Veležu trebati svježa krv.
Najvažnije za navijače jeste da klub zadrži kurs svog djelovanja i da ciljevi ostanu isti. Klub mora nastaviti razvijati se na svim nivoima, a posebno u segmentu sportskog razvoja i omladinske škole. Sportska direkcija, čiji je dio i nova skauting služba, ne može odmah isporučiti rezultate, ali je bitno da je formirana i da radi. Kao što ni igrači iz omladinskog pogona ne mogu odmah postati prvotimci, važno je da ih ima u svakoj generaciji i da se na njih može računati.
Stvaranje jakog, modernog i evropskog Veleža koji će imati svoju viziju i biti prepoznatljiv dug je proces koji, osim vremena, traži i ljude sposobne da te ciljeve ostvare. Velež je uspješno odgovorio na prvi talas koji je poljuljao brod i posadu na čelu s Admirom Rahimićem. Bit će još oluja na putu do cilja, ali je važno da nas je svakim danom sve više na brodu i da svi veslamo u istom pravcu. Jednog dana sigurno ćemo uploviti u mirne vode, kada će uistinu samo nebo biti iznad nas.
